Srdačno vas pozdravljamo na našoj virtualnoj završnoj priredbi i želimo vam da se zabavite s programom što su ga pripremili naše učenice i učenici sa svojim učiteljicama i učiteljima.
Kažu da samo mjena stalna jest, a mi ćemo vam pokazati i dokazati kako se znamo mijenjati i prilagoditi i to sve zahvaljujući stalnim učenjem i radom na sebi.
Ono što nikako ne želimo promijeniti je pozitivan stav i vedar duh pa ćemo našu priredbu započeti pjesmom pod nazivom Osmijeh. Izvode ju učenici MŠ Bračević pod mentorstvom Nikole Rušinovića.
Ostanimo još malo u umjetnosti i pogledajmo radove nastale na nastavi Likovne kulture pod mentorstvom učiteljice Lade Sarač.
U nastavi Hrvatskoga jezika kombinira se sport, lektira, pjesma, a sve je puno zanimljivije kada se rezultati prikazuju u raznim digitalnim alatima. Uživajte u raznovrsnim temama i rezultatima kreativnoga rada učenica i učenika PŠ Ogorje Donje uz mentorstvo učiteljice Jelene Vučković.
Vrijeme je da se razgibamo uz najvažniju sporednu stvar na svijetu - nogomet! 5. razred PŠ Ogorje Donje navija za naše Vatrene skupa sa svojom učiteljicom. Prelistajte njihovu knjigu i usput zapjevajte - IGRAJ MOJA HRVATSKA!
Zar nije izvrsno napisati vlastitu knjigu dok čitaš lektiru. To su čuda digitalije kojima naši učenici već u petom razredu suvereno vladaju pa dok čitaju lektiru pišu o njoj e - knjigu koju samo s nekoliko klikova samo mogu izdati.
LITERARNI RADOVI
"Čovjek koji piše dobro ne piše kako se piše, nego kako on piše." - Charles-Louis Montesquieu
Ah, ti glagoli
Život je bio super dok oni nisu došli. Pitate te se tko… pa glagoli! Oduvijek su mi stvarali probleme. Ulazili su mi u uho, ali bome i izlazili.
Učiteljica nas je napominjala da ih redovito vježbamo kako poslije ne bismo imali problema, ali ja to nisam slušao. I onda je tu nastao jedan veeeeliki problem. Prvo je došao infinitiv pa glagolski pridjevi, glagoli po predmetu radnje, vremena. Nakupilo mi se toliko gradiva koliko je god moglo. Onda sam počeo luditi. Počela me glava boljeti od tih silnih glagola. Kako nam je učiteljica objašnjavala i kako smo vježbali na satu, pomalo sam počeo shvaćati, ali isto ih nisam stizao sve naučiti. Bilo je tu puno problema jer su dolazile nove tvorbe i novi nastavci. Uglavnom, počeli su me pratiti cijeli dan i noć. Sanjao sam aorista kako priča s pluskvamperfektom. I taj aorist- on mi je bio nekako najteži, a sad ni u crkvu ne mogu, a da ga ne čujem i prepoznam. Uglavnom, počeo sam ih svugdje čuti i uočavati.
Poput bika teške na početku, svladao sam sada kao pero. Vjerojatno kad ih skroz naučim, više ih neću ni primjećivati. Ah, ti glagoli!
Ivica Kerum 6.b
Moja baka
Moja baka je kao stablo jabuke koje svake godine sve vise cvjeta. Jako voli svoje rodno mjesto Malu Milešinu. Tu se je u jednoj staroj kamenoj kući i rodila.
Baka ima vikendicu u Svilaji koju voli i koju posjećuje svakog ljeta. Volim i ja ići sa svojom bakom, slušati njezine priče i gledati je kako plete čarape. Ime joj je Marica. Nije stara, ima tek 56 godina i još uvijek sadi cvijeće i okopava vrt. Naučila me dosta toga. Najdraže mi je s njom bilo izraditi „ćuk“ (zviždaljku) od trstike i mladih grana jasena. Iako nema visoke škole, ima dosta talenata. Ljudi mi kažu da sam povukao gene na svoju baku Maricu. Ne sramim se toga jer znan da mi je baka veliki „meštar“ za sve što se radi rukama.
Jako je volim. Jedva čekam ljeto i dane sa svojom bakom u Svilaji.
Josip Kapitanović 6.b
Moja priča
Jednog kišnog utorka, 20.02. 2007. godine, došao sam na ovaj svijet. Usput, zovem se Ante. Živim u mjestu koje se zove Radunić i idem u 8. razred. Dok sam bio manji, mislio sam da je sve lijepo i krasno. Zapravo i je, ali me u životu još čeka puno izazova.
Kao što rekoh, idem u osmi razred. Još malo i bliži se kraj školske godine. Nakon završetka nastave kreću upisi u srednju školu. Mi osmaši smo pod velikim pritiskom prijatelja, roditelja i učitelja. Sada moram nadoknaditi svu lijenost tijekom godine. Preda mnom je teška odluka odabira zanimanja. Kako bi se reklo "sto ljudi, sto ćudi", tako ima i previše komentara oko upisa. Svi savjetuju drugačije oko toga što bi bilo dobro upisati, a ja ću na kraju poslušati svoje učitelje, dobro ću razmisliti što volim raditi i u čemu sam dobar. Komentari ostalih ljudi bi trebali svima biti samo jedno mišljenje sa strane. Odrastao sam na selu i mislim da će biti djece koja će me „zezati“ radi toga, a to njihovo razmišljanje će me samo potaknuti sa budem bolji i da što više postignem u životu. Tek nakon školovanja dolaze pravi problemi - računi za struju, vodu, internet, komunalije, prehranjivanje obitelji. Jako sam zahvalan svojim roditeljima na svemu što čine za brata, sestru i mene. Oni se u djetinjstvu nisu dovoljno potrudili i završili su škole koje im nisu bile prvi izbor, ali su svojim trudom i radom sve što su propustili i nadoknadili.
Meni su moji roditelji najveći uzor i cilj mi je u životu biti kao oni i biti im zahvalan do neba jer, kad bolje razmislim, da nije bilo njih ne bi bilo ni mene.
Ante Kerum 8. b
Moja baka
Moja baka je najbolja. Ona je stara, a ime joj je Marija.
Nosi crnu odjeću i obuću, no ne nosi "šudar" kao ostale bake. Pitate se što je "šudar", pa "šudar" je rupčić koji bake nose na glavi. Ni s kim se ne svađa. Kad priča, uvijek radi neke mote rukama, a dok leži drži se za obraze jer je bole zubi. To mi je tako slatko. Živi sama. Rado prespavam kod nje. Kao što sam već napisala ona je stara, ali lijepa poput mlade cure. Ima smeđe oči koje se stakle kao odsjaj sunca na vodi, crno-sijedu kosu i prekrasno lice. Ne viče na nas, iako nema zube, to nije jedini razlog njezine mirnoće. Ima dobru dušu. Boji se crva, a ne boji zmije. Baka Marija ima puno mačaka koje leže s njom. Često nam govori kako je sretna jer ima nas unuke. Voli nas i sve nam dopušta. U mladosti je izgubila dijete od tri dana, a prije dvije godine sina. Smrt njezina sina ju je jako pogodila. Ostale smo nas četiri sestre i brat. Nedavno sam je htjela iznenaditi pa sam se ustala rano i napravila doručak. Bila je presretna.
Dogovorile smo se da će se paziti jer da tko će nas čuvati. Baka Marija je moja baka i nikome je ne bih dala.
Ivana Leskur 6. b
Čežnja
Sjedim u sobi. Vani je mrak. Razmišljam o vremenu provedenom s tobom. Pitam se zašto Bog uzima k sebi moje najdraže ljude.
Sjetila sam večeri kad smo zajedno s obitelji igrali "Čovječe, ne ljuti se!".
Svi smo bili veseli i zadovoljni. Djede moj, kada bi se samo vratio na jedan dan da opet vidim tu ispunjenost, sreću i toliku ljubav koja se širila našom kućom. Zajedničko igranje odbojke i raznih igara u prirodi činile su me sretnom. Blistavilo tvojih lijepih, plavih očiju svako me jutro budilo. Uvijek bi skupa sjedili ispod starog stabla na " guvnu". Pričao si nam priče iz svog djetinjstva. To nas je veselilo. Vožnje traktorom u košari bile su avanturistički zabavne. Tvoje gledanje" Dnevnika" uvijek bi nas ljutilo jer nismo mogli gledati crtiće. Da barem sada gledaš taj "Dnevnik“, ne bih se ljutila jer bi to značilo da si s nama. Najljepše vrijeme provedeno s tobom je bilo kada bi mama i baka išle u polje i ostavile nas tebi na čuvanje. Uvijek si nas čuvao i volio svim srcem.
Otkada si otišao ispunio si naša srca prazninom. Fale mi tvoje priče u predvečerje i molitve prije spavanja. Djede moj, nikad te neću zaboraviti.
Lana Leskur 8.b
Nakon što smo pročitali literarne radove dirljive i pune emocija, opustimo se uz još jednu pjesmu.
Mi smo mala planinska škola sa statusom otežanih uvjeta rada, a nalazimo se u županiji poznatoj po prekrasnom moru i glavnom gradu Splitu. Učenice i učenici MŠ Bračević pod mentorstvom učitelja Nikole Rušinovića i pjesmom pokazuju da smo totalno drukčiji od drugih.
Biti totalno drukčiji od drugih čini nas zanimljivima i u različitosti možemo biti ujedinjeni.
O toleranciji, prihvaćanju i zajedništvu učimo u projektima na eTwinningu i ponosni smo nositelji oznake eTwinningove škole. Ove godine su učenici MŠ Bračević s učiteljicom Alenkom Miljević sudjelovali u projektu sa školom iz Grčke, a ovdje ćemo pokazati jednu aktivnost u kojoj smo jedni druge poučavali riječima na našim materinskim jezicima. Učite i vi s nama!
Koliko jezika govoriš, toliko ljudi vrijediš! U našoj školi njegujemo učenje njemačkoga jezika i kulture. Video o idiomima na njemačkom jeziku pripremili su učenici PŠ Ogorje Donje uz mentoricu učiteljicu Edinu Smoljo. Pogledajte video i pokušajte pogoditi kako idiomi glase na hrvatskome jeziku. I pazite - Google prevoditelj vam za njih neće uvijek biti od pomoći!
Dobro od zla lako nam je razlikovati bez obzira na jezik kojim govorimo. Kako zlo pobjeđuje dobro pokazat će nam učenici šestog razreda koji izvode Trnoružicu - Dornröschen na njemačkom jeziku, a njihova mentorica je učiteljica Alenka Miljević.
Crtanje, bojanje, digitalni alati, praktični radovi i prirodne znanosti - zvuči nemoguće. Nikako! Pogledajte kako znanost izgleda u boji i praktičnim radovima naših učenika što su ih izradili pod mentorstvom učiteljice Dražane Ćudine.
Naši ekosustavi
STANICA - osnovna gradivna jedinica našeg tijela
ŽIVČANA STANICA - najveća stanica ljudskog tijela
KOŽA - naš najveći organ
Ljudi su kroz evoluciju daleko dogurali. Smislili su puno toga što olakšava naš svakodnevni život. Zamislite današnji život bez automobila. Nemoguće, zar ne? No, lako za automobil, a što je s vozačkom dozvolom. Za nju se ipak treba malo više potruditi, dosta toga naučiti, a onda još položiti i ispit. Kako to izgleda pokazat će nam osmi razred PŠ Ogorje Donje sa svojom mentoricom učiteljicom Tinom Rožić.
Sigurni smo da ste uspjeli pobjeći iz sobe pa je vrijeme da opet zapjevamo i uz pjesmu se oprostimo do nekog novog susreta. Bilo bi nam drago da to bude susret uživo u našoj maloj školi u prirodi i uz dobre vibracije!
Credits:
Created with images by AnnRos - "football ball soccer" • 9Bombs - "color balls ball creative" • PDPics - "grammar magnifier magnifying glass" • MabelAmber - "granny's bonnet columbine flower" • MichaelGaida - "rain screen umbrella" • Ty_Swartz - "cat kitten pet" • pasja1000 - "tree nature lawn" • weinstock - "key metal house"