"Zašto Island?"
Reakcija od ljudi, kada bismo im rekli gde idemo. Nije nas poljuljalo, znali smo ko je ovde lud (ne mi). Srecom, svaka 10. osoba je na tu vest odreagovala ushiceno, pomalo ljubomorno, ali i srecno zbog nas, jer su znali gde smo se to uputili.
Bilo kako bilo, nase putovanje pocinje septembra 2015. godine. Ne bukvalno, ali tada je sinula ideja za nasu avanturu. Nalazili smo se na najzapadnijoj tacki kontinentalnog dela Evrope, Cabo de roca litici u Portugalu, gde smo cekali zalazak sunca. Obuzeti beskrajnim horizontom, hipnotisucim udarcima talasa u stene gigantskih velicina, resili smo da sledece godine, u ovo vreme... ipak ne budemo milioneri, vec na tlu Islanda.
THE PLAN
Resivsi gde cemo putovati sledece godine, bacili smo se na plan i program puta. Kao sto naslov kaze iz koje zemlje dolazimo, naravno da nam je najbitnije bilo da vidimo gde se sve moze ustedeti. Radjen je detaljan plan, od najjeftinije avio karte, do kolicine potrosnje goriva na ostrvu.
Detaljan plan je sadrzao pregled po danima koja mesta se obilaze, koliko kilometara nas deli do njih, sa krajnjom tackom, odnosno prenocistem za to vece.
Izabran je tada najbolji put do ostrva.
Budapest - Oslo - Reykjavik
Reykjavik - Copenhagen , Copenhagen - Malme voz
Malme - Beograd avion
Nakon godinu dana planiranja i najvaznije, stednje, we were good to go!
Day 1 - 2, Reykjavik
Prva 2 dana smo planirali da provedemo u prestonici Islanda. Pouceni iskustvom drugih putnika, mislili smo da nema potrebe provesti vise vremena u tom gradu. Bili smo u pravu. Dakle, Reykjavik (ili kako smo ga mi lakse izgovarali Rijekavik, jer je jedan od saputnika, da ne kazem SAPUTNICA, imala poteskoce prilikom izgovora), je najsevernija prestonica na svetu.
U prevodu, Reykjavik znaci zaliv koji isparava. Ime su mu dali prvi naseljenici zbog velikog broja geotermalnih izvora prisutnih na prostoru danasnjeg grada. Zapravo, Rey je jedini pravi grad na Islandu, u sta cete se uveriti u daljem tekstu. Svakako, krajnje netipicna prestonica za nas. Nedostajale su nam visoke poslovne zgrade, veliki stadioni, ludilo i guzve na ulicama. Dobili smo prestonicu, koja ima svoj neki smek, sa svojim malim obojenim kucicama, netipicnim modernim zgradama za zivot i krajnje visokim cenama za zivot.
Neobican ambijent grada treba doziveti laganim setnjama, evo nekoliko preporuka od nas:
- Hallgrimskirkja crkva, jedan od simbola grada. Vidljiva je sa 20 kilometara udaljenosti. Iako završena pre nepune tri decenije, najveća religiozna građevina čitavog Islanda postala je jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija na ostrvu. Ako se popnete na njen vrh, sa njega možete lepo da sagledate ceo Rejkjavik, uključujući poznato jezerce Tjornin u njegovom centru, kao i okolne planine i zaliv koji okružuju grad.
- Kada se govori o modernoj arhitekturi, ističe se Harpa, koncertna hala koju je projektovao biro slavnog danskog arhitekte Henninga Larsena u saradnji sa jednako slavnim dansko-islandskim umetnikom Olafurom Eliassonom.
- Tu je i Perlan, futuristička zgrada sa osmatračnicom u obliku kupole i svetski poznatim restoranom.
- The Sun Voyager - skulptura na setalistu.
- Setnja setalistem do Grótta svetionika, gde usput mozete videti najmodernije zgrade i kuce, sa prelepim pogledom na planinu Esja.
Cene hrane i pica na Islandu
Za ovo bi trebala posebna tema.
Ubedljivo najskuplja zemlja na koju smo krocili. Neki kazu da su cene vece u julu i avgustu, kada je sezona, mada mi je to nerealno.
Uglavnom, od 1000din za 12 jaja u marketu, do 1000din za supu u najobicnijem restoranu i 10e za pivo u pabu, moze se reci da je ovo POPRILICNO skupa zemlja za zivot. Ali imajuci na umu da im se plate krecu od 1800 za najnizu do 3000e za prosecnu, mislim da ih to ne dotice puno. Alkohola u marketima nema, samo u specijalizovanim diskontima pica, koje mi inace nismo sretali. Ali zato proteinska ishrana dominira na svakom koraku. Od svetski poznatog Skyr-a (islandska verzija kremastog jogurta sa 20gr proteina na 200gr), do razne vrste suplementacije koju mozete najopustenije kupiti na rafovima marketa. Ipak je to zemlja vikinga, vikings love protein.
Voda sa cesme je odlicnog kvaliteta, bezbedna za pice i jedna od najcistijih voda na svetu.
Ajkulino meso nismo probali, znamo da nismo pogresili.
Pa, ne bas spremni. Ostalo nam je da preuzmemo automobil. Mesecima unapred rezervisan, cekao nas je u rent a car agenciji. Tamo nas je primio... poveci Islandjanin(zasto je ovakav opis bitan shvaticete uskoro).
Nakon objasnjavanja koje puteve smemo da koristimo a koje ne, ponudio nam je dodatno osiguranje od 100e. To osiguranje je ukljucivalo nezgode nastale od kamencica na putu, tacnije od sljunkovitog puta, koji dominira na Islandu. Na kraju se to ispostavila kao dobra investicija, imajuci u vidu kakvim smo putevima vozili.
I na kraju, pre urucivanja kljuceva, Islandjanin nam je obratio paznju na jos nesto. S obzirom da cemo obici i jug zemlje, gde kako kaze duvaju "najjaci vetrovi na svetu", rekao nam je da je jako bitno, citiram ga:
Hold the door. It is important to... Hold the door, understand? Hold the door, Hold the door
Ono na sta je on mislio jeste, da budemo obazrivi prilikom otvaranja vrata, jer su vetrovi jaci i mogu da raznesu vrata. A za interpretaciju toga je ocigledno imao inspiraciju iz serije Game of Thrones, ljubitelji ce znati zasto.
Uzeli smo kljuceve, i sada smo stvarno bili GOOD TO GO !!!!
Golden Circle predstavlja najposeceniju turisticku rutu na Islandu. Pocetna tacka je Reykjavik, prostire se na oko 300km, i na svom putu ima par Islandskih znamenitosti.
Naravno, celim putem vas prate sjajni predeli, koji ce postati uobicajenost tokom naseg putovanja.
To je i jedina ruta, zajedno sa jugom Islanda, koja vrvi od turista, ali je dobra za pocetak i upoznavanje sa ovom zemljom.
Kerið je zapanjujuci vulanski krater sastavljen od crvenih stena koje se izmenjuju sa trakama od zelene trave i mahovine, koja je u suprotnosti s dubokom plavom bojom samog jezera.
Nasa sledeca stanica je bila, mocni...
Gulffoss vodopad, najveci u ovom kraju zemlje.
Tokom prve polovine 20. veka , bilo je mnogo spekulacija o koriscenju Gullfossa za proizvodnju elektricne energije. Tokom ovog perioda, vodopad je iznajmljivan stranim investitorima, od strane njegovih vlasnika, Tomasa Tomassona i Halldora Halldorssona. Medjutim, dalji pokusaji investitora bili su neuspešni, delom zbog nedostatka novca. Vodopad je kasnije prodat drzavi Island, i od tada se nalazi pod zastitom.
Originalni gejzir, koji je se nalazi pored gore pomenuto je ugasen. Neki kazu da je ugasen od brojnih novcica koji su turisti bacali u njega, a pouzdanija informacija kaze da ga je ugasio zemljotres.
Bilo kako bilo, turisti sada moraju da se zadovolje sa manjim gejzirom, koji je odma pored, i koji eruptira svakih 10ak minuta.
Þingvellir, nalazi se na mestu gde se razdvajaju evroazijska i severnoamericka tektonska ploca. Na ovom mestu je osnovana i prva skupstina u Evropi - Althing, 930. godine.
Mnogima se ovde zavrsava dnevna tura i oni se vracaju u Reykjavik. Ali ne i nama. Mi smo imali druge planove.
Iskljucili smo se sa Zlatnog Kruga, i krenuli ka sledecem prenocistu, Grundarfjörður.
Na putu do njega, bez preterivanja, stajali smo na svakih 100m. Od stada predivnih konja, do imanja okruzenih stenama i pejzazima koje ni Photoshop ne bi bolje izbacio, nas put se oduzio, ali smo uhvatili zalazak koji cemo vecno pamtiti.
Stigli smo u Grundarfjörður poprilicno izmoreni gde shvatamo da ce nam svaki dan biti ovakav. Stizemo u predivni smestaj i odma na vratima zalimo sto necemo moci duze da uzivamo u njemu, jer se vec ranom zorom krece na dalje pustolovine.
Prvobitni plan nije sadrzao obilazak Westfjordova. Ali s obzirom da se jednom zivi, a jos redje dolazi na Island, nismo smeli to da propustimo. Putovanje smo produzili za 1 dan, samo da bih zasli u najzapadniji kutak zemlje, o kojem smo toliko citali i gledali slike.
Ali, put nije bio lak. Ovo nam je ujedno bila i najduza dnevna ruta. U prepodnevnim satima smo obilazili Snæfellsnes poluostrvo, dok smo ostatak dana proveli u voznji.
Obelezje Grundarfjörðura i najvise fotografisana planina na Islandu zbog svog specificnog isturenog oblika. Okruzena je plazama, ima put za pesacenje do njenog vrha, koji je poprilicno izazovan i preprucuje se vodic.
U medjuvremenu smo odlucili da, gle cuda, odstupimo od plana i dodamo jos par mesta. Negde u planu smo imali zapisano da moramo obici jedan svetionik, ali ga nijedna mapa nije nalazila, tako da smo se na sopstvenu odgovornost uputili ka ivici poluostrva.
Arnarstapi je u proslosti bilo veoma vazno trgovacko mesto, i imalo je vecu populaciju, za razliku od danas (ne, ovo nije jedina kuca u Arnarstapiu).
Postoji zanimljiva setacka staza duz obale, gde se mogu videti stare ribarske kucice i razne ptice kojih u ovo doba godinu ima jako malo s obzirom da krajem avgusta lete na neka toplija mesta.
Terali smo auto do iznemoglosti, ali je vec postalo opasno i morali smo da odustanemo od misije. Kisa je sve jace padala, bilo je vreme da se uputimo ka Zapadnim fjordovima.
S obzirom da sam gore kukao kako je hrana skupa, da ne pomislite da nismo nista jeli, evo i uputstva za prezivljavanje na Islandu.
Elem, taktika je bila da na svaka 2-3 dana svracamo u market i kupujemo zalihe za naredne dane. Poprilicno pametna i ekonomicna taktika, jer cak i da zelite da se hranite po restoranima, kada krenete putem Ring Roada, njih bas i nema na svakom koraku.
Isto vazi i za gorivo. Sama pomisao da na krivinama fjordova, u sred noci ostanete bez goriva, gde u krugu od 300km nema zive duse, a ne pumpe, je sjajan scenario za horor film. Dakle, gleda se da se rezervoar puni do vrha na svakoj pumpi u prolazu, a njih nekad nema po vise stotina kilometara.
Nakon iscrpnog puta, stigli smo u Ísafjörður, grad na krajnjem severu Islanda (ako se moze nazvati gradom, s obzirom da ima nesto vise od 2000 stanovnika). Na odrediste smo stigli u kasnim satima, negde oko ponoci. Oh, kako nam je trebao odmor..
Ah, da li je vredelo..
Od tog momenta shvatamo da cemo vodopadima davati titule po kategorijama. Djandi u momentu osvaja srca, zaljubljujemo se kao u osnovnoj skoli. To je to.
Tu i tamo po neki nasukani brod
Nazalost, vreme nam nije islo na ruku, te nismo mogli da uzivamo u plazi i predjemo je celom duzinom. Slikamo crkvu na plazi, i nastavljamo dalje.
Ali, znali smo da ovako nesto lepo,mora da krije nesto mracno iza sebe. Kada smo se probudili, usledio je ŠOK. Imali smo upad na posed...
Velicanstveni Hvitserkur, je 15m visoki monolit koji podseca na neku zivotinju, da li je to slon, dinosaurus ili nesto trece, zavisi od posmatraca.
Legenda kaze, da je Hvitserkur ustvari troll, koji je krenuo da rusi zvona na obliznjem manastiru, ali ga je uhvatila jutarnja svetlost, koja ga je skamenila.
Put ka Akureyriu se ispostavlja kao najlepsi. Uzivamo u lepoti koja prati Ring Road zajedno sa nama naklonjenim vremenom.
Vodopad je visok 12 metara i širine je 30 metara. Magla iz vodopada će uhvatiti vaš dah dok stojite i sa strahopoštovanjem uživate u lepoti ovog neverovatnog pogleda.
Shvativsi da smo sami, i da smo pronasli skriveno blago, sreci nigde kraja.
Lako uocljiv, Hverfjall je simetrican, kruzni, eksplozivni krater, star izmedju 2800 i 2900 godina. 140m dubok i 1km u precniku, ga cini jednim od najvecih na svetu. I kao takvog, kako da ne osvojimo njegov vrh?
Osvojismo ga, ali jedva. Iako u dobroj formi, obojica smo se lepo namucili. Obavezna je dobra oprema, obuca pogotovu. Znam sta pricam, bio sam u patikama...
Moving on.
Grjótagjá pecina. Nismo ulazili u nju, jer su je kinezi okupirali. Ali svakako nije kao sto je nekada bila. Naime, u 18. veku, zlocinac Jón Markússon je koristio za svoj dom. Tu je ziveo i kupao se. Do 1970. je bila popularno mesto za kupanje, ali je zbog erupcija u tim godinama, temperatura vode porasla preko 50 stepeni.
Pre polaska na put, odnosno tokom samog planiranja, nailazili smo na mnoge znamenitosti, koje smo samo dodavali na spisak.
Najvise je bilo vodopada. Secam se da smo za jednog rekli "ma nemoguce da ovo postoji". Tada smo znali njegovo ime, ali smo isti ubrzo zaboravili.
Ali, bio je na spisku, sto znaci da nas je cekao na Islandu.
Njegovo ime je Detiffoss i on se nalazio iza ovog ugla.
Detiffoss, dobija titulu najzastrasujuceg. Za razliku od Dynjandia, uteruje strah u kosti.
Dok kucam ovo secam se momenta kako jedno drugo ne cujemo od siline udaraca vode (500 kubika vode se po sekundi srucava preko ivice), dok nam istovremeno vetar unosi u lice istu tu vodu.
Sa padom od 45m i sirinom od 100m, bez premca nosi reputaciju "najsnaznijeg vodopada u Evropi"
Ispod bolesnog Detiffossa nalazi se "maleni" Selfoss. Ne zadrzavamo se, jer nam se i dalje vrti u glavi od njegovog starijeg brata.
Stizemo u Reyðarfjörður, malom gradicu na istoku Islanda. Saljemo poruku domacinima da uskoro dolazimo i dobijamo sledecu poruku:
"Opusteno, kuca vam je otkljucana, vas je ceo gornji sprat. Mi smo otisli van grada na par dana, nadam se da cete uzivati. Pozdrav"
Nista nam nije jasno. Docekujemo cak i njihov elektricni SUV, parkiran ispred kuce kako se puni. Na pitanje zar vam nije problem da ostavite kucu otkljucanu, dobijamo odgovor:
"Welcome to Iceland, safest country in the world"
Nasem cudjenju nema kraja. Penjemo se na sprat, gde nas ceka topla dobrodoslica
Uputili smo se ka Hengifossu, nedavno definisanim kao drugim najvisim vodopadom na Islandu.
Put do njega nije bio nimalo lak. Pesacanje od 2,5km, uz razne uspone i padova, se cinilo beskonacnim. Na srecu, bilo je i mesta za odmor i uzivanje
Nazalost, vodopadu se nije moglo dalje prici od ovoga. Svejedno, ostajemo da uzivamo u prizoru i nastavljamo put ka jugu.
Ni krivi ni duzni, zavrsavamo na jednoj od najlepsih plaza na koju smo krocili
Sledeca stanica, Stokksnes.
Ali pre toga, problemi. Ne mozemo da ga nadjemo. Ne mozemo tacno ni da se setimo sta je to, ali u planu stoji puno uzvicnika pored njegovog imena, a tu su napisani sa razlogom.
Nekako uspevamo da nadmudrimo GPS i dolazimo na odrediste.
A tamo nas, osim ovog drvenog vikinga, docekuje i znak da se ovde zavrsava put sto se automobila tice i da se placa ulaz.
Nista nam nije jasno, pregovaramo da li je vredno, jer ne vidimo apsolutno nista oko nas a placanje se vrsi u nekom... kaficu?
Napokon, odlucujemo da platimo kartu, jer.. Island.
Oh, kakva bi greska bila da smo se okrenuli...
Vestrahorn, je enigmaticno mesto gde se vrtoglave,krsevite litice spajaju sa crnom plazom i cine ovo mesto cudom prirode. Visoka je 454m i ponekad se naziva Batman planinom.
Na ovom podrucju su pronadjena i prva naselja. Jedno od njih je u fazi restauracije i nalazi se na ulazu.
Na jugoistoku Islanda, naicicete na glecer lagunu ispunjenu velikim komadima leda. Laguna je postala jedna od najpopularnijih atrakcija na islandu, zbog svoje lepote.
Na papiru, Svartifoss je beznacajan. Nije u vrhu sa onim najvecim ili najlepsim i ususkan je duboko u nacionalnom parku na jugu Islanda. Ali slika vredi 1000 reci, i njegove crne, sestougaone stene koje ga okruzuju, zajedno sa njim ga cine jedinstvenim delom prirode.
FJAÐRÁRGLJÚFUR
Ne, nismo mu mi dali to ime. Nismo cak mogli ni nadimak da mu smislimo.
U pitanju je masivan kanjon, 100m dubok i 2km dugacak, kroz koji tece reka Fjaðrá.
Nazalost, Reynisfjara ne ostavlja utisak kakav smo ocekivali. Da li delom jer smo dan pre naleteli na onu magicnu plazu, ili zbog hiljade turista koji su se sjatili na jug.
U prevodu Dyrholaey znaci "Brdovito poluostrvo sa vratima". Visok je 120m i moze se ici do njegove same ivice, sto smo mi i uradili.
Kada se nadjete na njegovoj najvisoj tacki, imate pogled na sve strane sveta i svaki je na svoj nacin poseban.
Sledece na redu, bila je poseta Sólheimasandur olupini aviona.
Ali pre toga, ja sam imao nesto na umu. Naime, postojala je slika nekog tamo fotografa, slikana iz neke pecine, iz koje se prostire pogled na oblast Vika. Nismo imali nista, ni naziv fotografa, ni tacnu lokaciju, samo da se nalazi pored puta. Lutali smo, dok u jednom momentu sa strane nismo ugledali sledece
Obuzeti ponosom i srecom, jer je potraga bila uspesna, krecemo ka olupini aviona.
1973. godine, avion Americke mornarice ostaje bez goriva i pada na crnu plazu. Svi su preziveli. Ono sto je ostalo jesu olupine, i opet... hiljade turista koji se penju po njemu, dok neki cak i nose suvenire kuci (zato je ovako smrsao)
Put do njega nije nimalo lak. Parkira se auto na glavnom putu i onda se prati put do olupine. Nama je trebalo 45min u jednom smeru, a pritom smo jako zurili da nas vetar ne bi oduvao.
Iz naseg ugla gledano, mislimo da nije vredno cimanja.
Nastavljamo dalje. Ostaju nam jos 3 vodopada do kraja, ali ono sto nam nije preostalo je snaga. Ali ne odustajemo. Prvo punjenje baterije smo imali na..
Skogafossu.
Pored toga sto je jedan od najvecih na Islandu, poseban je i zbog stepenica koje vode na njegov vrh, gde pocinje jedna od najpopularnijih staza za pesacenje na Islandu - put do Þorsmörka preko Fimmvörðuhálsa. Nazalost, Thorsmork smo izbacili ovaj put jer je za njega potreban ceo 1 dan. Nista, izgleda da cemo morati da se vratimo na Island.
Divni, mali Seljalandsfoss, cak nas je docekao sa dugom. Specifican je po tome sto turisti mogu da zadju iza njega, u malu pecinu.
Kao i mnoga druga mesta koja smo posetili, ni ime ovog ne umemo da izgovorimo. Skidamo odecu sa sebe, svesni da nam upala pluca ne gine i prepustamo se skrivenim lepotama Islanda.
Dosao je i taj momenat. Momenat da se pozdravimo sa ovom cudesnom zemljom. Preumorni, sa osecajem da ova pustolovina traje 30, a ne 10 dana, upucujemo se ka Selfossu, nasem poslednjem prenocistu.
Kao i uvek do sada, docekuje nas prelep smestaj, sumiramo utiske i za svaki slucaj proveravamo http://en.vedur.is/weather/forecasts/aurora/, odnosno Islandsku prognozu za Auroru Borealis. A prognoza nije mogla biti gora. Pokazuje da su najbolje sanse da se vidi Aurora u oblasti Vika, odnosno mestu gde smo bili noc pre. Drustvo odustaje, ali ne i ja. Bio sam spreman da vozim nazad, samo da je vidim. Nazalost, nisam imao podrsku, a otici sam u sred noci nije bas bila najbolja ideja. Narednih sat vremena provodim na klupi ispred smestaja, nadajuci se i dalje da cu je videti, makar delic nje. Ali ne vredi, umor radi svoje, odustajem i ja.
Polegasmo svi, tek u jednom momentu cujemo drugaricu:
"Drugari, jel to ovo?"
Nastaje vanredno stanje. Oblacimo sta mozemo da dohvatimo u tom trenutku, palimo auto i bezimo sto dalje od gradskih svetla.
Usput nailazimo na lovce na Auroru, koji kao i mi gledaju da nadju sto bolje mesto za fotografisanje. Sat vremena smo je cekali da zaigra, a u isto vreme se i mucili sa nasim telefonima i nekim polu profi aparatom. Najzad, odigrala je ples samo za nas
Nakon prespavanih par sati, krece se put aerodroma. U kolima muk, svako je u svom svetu i svako na svoj nacin dozivljava kraj ove avanture. Ali jedno je sigurno..
3400km predjenog puta, preko 100km pesacenja, preko 2500 fotografija i problem.. kako objasniti ljudima da su slike stvarne i da tako nesto stvarno postoji.
"Kako objasniti da postoji mesto, sa najlepsim zelenim pejzazima koje mozete da zamislite, vodopadima koji urlicu i vodopadima koji uspavljuju.
Mesto koje ima svezu, zdravu pijacu vodu, koja se prostire duz cele zemlje.
Mesto gde mozes da se vozis satima, gde te iza svakog coska docekuje nesto novo, nesto magicno.
Svaki korak napravljen, izgleda kao nova stranica najbolje knjige koju citate, a kada mislite da ste videli sve, Island vas iznenadi na lep, surov, dramatičan i neponovljiv nacin. Deluje daleko, a u stvari vas deli 1 let do avanture vasih zivota, do najboljeg roadtripa koji cete pamtiti do kraja zivota."
Da li ste zainteresovani?
Predrag Babarogic