Obrazovna politika i rani odgoj i obrazovanje Zadaća (1) 28.2.2017. STUDENTICA: IVANA PRANJIĆ

PLAN I PROGRAM

1. Minimalni kvalifikacijski zahtjevi za odgojitelje

Što se tiče minimalnih kvalifikacijskih zahtjeva za odgojitelje, oni se razlikuju od države do države, ali se neprestano razvijaju preciznije odredbe kvalifikacija. Pa tako Danska je primjer u kojoj su odredbe i zahtjevi dani njihovim općinama na odgovornost te se traži prvostupanjska titula ukoliko se osoba želi zaposliti kao odgojitelj dok asistent ne mora imati neku kvalifikaciju, odnosno dovoljna je samo srednja strukovna škola. S druge strane, u Engleskoj su uredbe i zahtjevi su određeni zakonodavnim okvirom Ministarstva obrazovanja na nacionalnoj razini te se drže strogih odredbi, pa je tako zakonski strogo propisan omjer odgajatelja i djeca te se prema tome određuju kvalifikacije i razina obrazovanja koje odgajatelj mora posjedovati. U Grčkoj, stručno osposobljavanje je obvezno za odgojitelje, dok odgojitelji u vrtiću moraju postići prvostupanjsku razinu kvalifikacije. U Finskoj, jedan odgojitelj po učionici ili grupi djece mora imati prvostupanjski status ili pak magistarski u obrazovanju ili alternativa je ukoliko su diplomirali društvene znanosti, dok odgojitelji u Portugalu moraju imati magisterij. U Nizozemskoj, odgojitelji moraju imati srednje strukovno obrazovanje, trogodišnji ili četverogodišnji program, posebno usmjeren na davanje skrbi, socijalni rad, socijalni pedagoški rad ili opću njegu mladih. No trenutačno se vode debate oko podizanja traženih kvalifikacija na prvostupanjski stupanj zbog izvješća o niskoj motivaciji nastavnika i nejasnom planu i programu te padu kvalitete i visokoj stopi odustajanja. Sve u svemu, različiti primjeri potvrđuju sklonost prema akademizaciji i većoj distribuciji formalno obrazovanih, no i dalje postoje velike razlike između postavki ranog odgoja i obrazovanja djece u smislu kvalitete rada kod različito educiranog osoblja, što dovodi i do variranja rezultata kod djeteta.

2. Profesionalni razvoj odgojitelja tijekom formalnog školovanja

Kako se može zaključiti na temelju istraživanja, profesionalni razvoj je u većini područja baziran na učinku bolonjskog procesa, što se može vidjeti s obzirom na stručnu spremu i stručne akademske kvalifikacije. Sudeći po primjerima, akademske kvalifikacije su općenito u porastu, uz neke iznimke koje su vezane za razne društveno, ekonomske ili političke razloge. Međutim, sklonost porastu je dovela do određenih kontroverzi koje su dovele u pitanje povezanost između bolje kvalifikacije i veće strukturalne i procesualne kvalitete te ukupnog ishoda ranog odgoja i obrazovanja kod djeteta. No ponekad, visoke kvalifikacije i specijalizacija mogu dovesti do pomaka u skrbi za djecu na edukaciju koja je orijentirana na disciplinu te se fokusira na didaktiku, što može dovesti do ugrožavanja prvobitne ideje. Naime, reflektivni pristupi i oni bazirani na kompetenciji koji usto povezuju znanje i praksu su se pokazali kao najbolji u pripremanju profesionalaca ranog odgoja i obrazovanja za suvremene izazove. Profesionalni razvoj odgojitelja unutar sustava ne može biti baziran samo na stjecanju specifičnih specijalističkih znanja i vještina, nego uz to moraju razviti kompetencije koje će im omogućiti da primijene znanja i vještine u obnovi prakse koja je prilagođena situaciji i specifičnim djece u okruženju vrtića i njihovih obitelji. Jačanje obrazovanja i razvoj kompetencija dovodi do poboljšanja stručnosti u snalaženju s izazovima današnjeg rada odgojitelja; prvotnoga obrazovanja koji se vodi u skladu potreba djece u cjelini koja i jesu najranjivija te osposobljavanjem u teoriji i praksi koja dovode do inovativnih pristupa.

3. Profesionalni razvoj odgojitelja nakon ulaska na tržište rada

Za razliku od ulaska na tržište rada, vidimo ogroman raspon ponuda diljem Europe u pogledu stručnog usavršavanja uz rad. Postoje velike razlike u pogledu resursa i regulacije u vezi usavršavanja. Dva glavna trenda se mogu identificirati. Prvi je onaj koji stavlja pojedinca u središte, što je ECEC (obrazovanje u ranom djetinjstvu i njega) pedagog odgovoran za traženje upravo tog ECEC usavršavanja, kao i za pronalaženje resursa, uključujući vrijeme i financije. Drugi trend je da lokalne ili nacionalne vlasti daju nalog i osiguraju podršku za kontinuirano usavršavanje. Istraživači su ispitali prvi trend te su naveli da u Poljskoj na primjer, postoji široki spektar mogućnosti za stručno usavršavanje, ali to je rijetko da će pojedinačni ECEC odgajatelji pokrenuti svoje stručno usavršavanje sami. Slično tome, u Engleskoj, postoji samo vrlo ograničene potpore dostupne za profesionalni razvoj, iako su strukovne udruge počele raditi na radionicama, seminarima i online tečajevima. U Njemačkoj postoji sve veći broj privatnih, individualnih treninga i programa za stručno usavršavanje za ulazak na tržište rada. U Danskoj postoji značajna razlika između dobro organiziranih i dobro razvijenih metoda obrazovanja i osposobljavanja prije ulaska na tržište rada, a zanemarili su stručno usavršavanje čiji je sustav također u velikoj mjeri samostalno organiziran s malo resursa. U Nizozemskoj postoje brojne polu-privatne organizacije koje nude postdiplomski i usavršavanje, iako teme obuke uvelike variraju. Vraćajući se na drugi trend, može se vidjeti da su neke zemlje u profesionalnom razvoju, iako opet, mogućnosti su neujednačene i ovise o resursima i obrazovnim prioritetima. Na primjer, ECEC profesionalni razvoj u Norveškoj se smatra tako važnim da Vlada povećava ulaganje u obrazovanje od 10 milijuna NOK u 2005. godini i na 120 milijuna NOK u 2013. godini. U Finskoj je pristup nešto suzdržaniji. ECEC odgajatelji imaju pravo sudjelovati u stručnom usavršavanju svake godine (Dječji zakon njega, 1973.), a između tri i deset dana izdvajaju za stručno usavršavanje. Ipak, ne postoji jedinstveni nacionalni sustav za profesionalni razvoj u Finskoj, ali obavezno stručno usavršavanje je besplatno. Takvi tečajevi se organiziraju, primjerice u Ministarstvu prosvjete i kulture, Nacionalnom odboru za obrazovanje ili Udruge odgajatelja u Finskoj. U Grčkoj stručno osposobljavanje odgojitelja je obavezno. U javnim ECEC, vrsta stručnog usavršavanja ovisi pojedinim općinama. Slično tome, u Portugalu, stručno usavršavanje je organizirano na nacionalnoj razini, obuka cilja lokalne potrebe, kao i nacionalne. Sredstva su osigurana od strane nacionalne vlade i Europskog socijalnog fonda. Važna suvremena rasprava se odnosi na potrebu da se olakša djeci učenje kroz daljnja ulaganja u stručne programe stručnog usavršavanja koji se sustavno obnavljaju i omogućuju odgojiteljima poboljšanje kvalitete usluga. Kao što je prikazano u svakoj zemlji analizom, postoji samo nekoliko primjera velikih razmjera nacionalne inicijative – međunarodni projekt iz Norveške (Bolje odredbe za norvešku djecu u ECEC) i studija Engleske (Učinkovito pružanje predškolskog odgoja) – kao i nekoliko istraživanja u programima stručnog usavršavanja, primjerice program Vida u Danskoj, gdje Ministarstvo socijalne skrbi financira novije pristupe stručnim razvojnim programima. Sve u svemu, vidimo dva smjera s obzirom na stručno usavršavanje: u nekim slučajevima sa značajnom podrškom Vlade, a drugi, češći slučajevi, slabo financiranje, samostalna organizacija i ne ravnomjerno ocjenjivanje. Pitanje je stoga, zašto ova značajka od ECEC profesionalnog razvoja u velikoj mjeri ostaje neorganizirana, ili u samostalnoj organizaciji, posebno jer su investicije pokazale utjecaj na visoku kvalitetu ECEC i visoki razvoj kvalitete ECEC osoblja.

4.Uloga i odgovornosti odgojitelja

Uloga odgajatelja je ključna u ECEC zemljama. Odredbe i njihova odgovornost, na taj način održava kako je ova uloga osnovana i formalno i u zakonodavstvu, ali i kroz praksu. U sustavima diljem Europe vidimo dihotomiju koja jasno artikulira ulogu ECEC osoblja, dok drugi ne. Na primjer u Engleskoj gdje postoje jasni okviri koji se bave razvojem djeteta i ECEC prakse, pri čemu je uloga ECEC nastavnika da ima mandat koji će zadovoljiti standardne kvalitete i redovito pratiti Ofsted. Implikacija takve formalne konstrukcije je da uloga postaje legitimna, ali može postat i ograničavajuća. Suprotstavljajuća tome je Danska, gdje uloga ECEC pedagoga nije navedena u zakonu, osim u odnosu na provedbu nacionalnog kurikuluma. Ipak, Dansko ECEC osoblje je uspostavilo postupke koji su formulirani kroz profesionalni razvoj i stručnu praksu. To znači da predmet i sadržaj njihovih uloga evoluira od postavke ECEC. Dansko osoblje mora kontinuirano dokumentirati i vrednovati vlastitu pedagogiju i praksu, a također je odgovorno za provedbu teoretske prakse u skladu s nacionalnim kurikulumom. Portugalsko osoblje ECEC je odgovorno za provođenje nacionalnih smjernica, koji se sastoje od temeljnih principa. Na temelju toga, od njih se očekuje da stvore vlastiti nastavni program, razvijen u skladu s trenutnim potrebama njihovih pojedinačnih ECEC i učenika. Portugalske smjernice naglašavaju autonomiju i samo-odgovornost ECEC osoblja. U Engleskoj postoji sedam područja učenja podijeljena između primarnoga područja (komunikacija i jezik, tjelesni razvoj, osobni, društveni i emocionalni) i specifičnog područja (pismenosti, matematike, razumijevanja svijeta, ekspresivne umjetnosti i dizajn). Isto tako Norveška definira sedam područja učenja, a to su: komunikacija, jezik i tekst, tijelo, pokret i zdravlje, umjetnost, kultura i kreativnost, priroda. U cjelini to pokazuje multidisciplinarnu funkciju pedagoga, ali i djeteta, pri čemu ECEC sustav pokušava riješiti i kao „holistička“ bića koja imaju kognitivne potrebe, socio-emocionalne potrebe i razvojne potrebe. To je naglašeno u primjeru iz talijanske regionalne smjernice koje se izričito ne odnose na ciljeve učenja, ali ističu da je: „Djeca su aktivni protagonisti vlastitog rasta i razvojnih procesa, a jezik, slušanje, učenje kao proces individualnoga i grupnog zalaganja.“ Stoga, iako ne postoji specifična struktura standarda kvalitete i uloge odgajatelja, ovdje su naglašene smjernice. Engleska, Norveška i Portugal su tri zemlje koje su jasno definirale standarde kvalitete u nacionalnom zakonodavstvu, kao što je Stage zakonodavni okvir (Engleska), Zakon o vrtiću (Norveška), Okvirni zakon o pedagoškom odgoju i odgojitelja Statut karijere (Portugal). Što pokazuje sklonost kvalitete kako bi se definirali na mikro ili mezo – razini ECEC sustava, pri čemu priznanje i vodstvo u makro-sustavu nedostaje. Kao rezultat toga možemo zaključiti da je kvaliteta samouprave uređena gdje ne postoji nacionalna intervencija. Mogu postojati varijacije na točke za razliku u svojstvima, a također isporuke ECEC, i horizontalno i vertikalno u cijeloj Europi ECEC sustava.

Made with Adobe Slate

Make your words and images move.

Get Slate

Report Abuse

If you feel that this video content violates the Adobe Terms of Use, you may report this content by filling out this quick form.

To report a Copyright Violation, please follow Section 17 in the Terms of Use.