DNEVNIK UČENJA ANAMARIJA ČAMBER

30.5.-ZADAĆA

KURIKULUM ZA GRAĐANSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE

PROBLEMI SUVREMENOG DRUŠTVA

  • rušenje totalitarnih društava
  • porast nasilja
  • migracije
  • siromaštvo
  • bogati vs. siromašni dijelovi društva ...
Razvoj različitih obrazovnih programa koji promiču ideju ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i sloboda, jednakosti i odgovornosti.

Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo (1999)

Odgoj i obrazovanje u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima i pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturalnom svijetu, za poštivanje različitosti i tolerancija za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva.

Primarno bi se trebala stvoriti kroz međupredmetnu temu i/ili interdisciplinarne sadržaje /module građanskog odgoja i obrazovanja

  • ZAHTJEV: građanski odgoj
  • PODRŠKA TIJELA: Nacionalni odbor za odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo
  • PODRŠKA OSTALIH RELEVANTNIH INSTITUCIJA: strateški dokumenti (Ured za udruge Vlade RH, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina...)

23.5.-ZADAĆA

STRATEGIJA OBRAZOVANJA, ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE

Na temelju članka 81. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor na sjednici 17. listopada 2014., donio je STRATEGIJU OBRAZOVANJA, ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE

RANI I PREDŠKOLSKI, OSNOVNOŠKOLSKI I SREDNJOŠKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE

  • 1. cilj: UNAPRIJEDITI RAZVOJNI POTENCIJAL ODGOJNO-OBRAZOVNIH USTANOVA
  • 2. cilj: PROVESTI CJELOVITU KURIKULARNU REFORMU
  • 3. cilj: IZMIJENITI STRUKTURU OSNOVNOG OBRAZOVANJA
  • 4. cilj: PODIĆI KVALITETU RADA I DRUŠTVENOG UGLEDA UČITELJA
  • 5. cilj: UNAPRIJEDITI KVALITETU RUKOVOĐENJA ODGOJNO-OBRAZOVNIM USTANOVAMA
  • 6. cilj: RAZVITI CJELOVIT SUSTAV PODRŠKE UČENICIMA
  • 7. cilj: OSIGURATI OPTIMALNE UVJETE RADA ODGOJNO-OBRAZOVNIH USTANOVA
  • 8. cilj: USTROJITI SUSTAV OSIGURAVANJA KVALITETE ODGOJA I OBRAZOVANJA

IZVOR: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_10_124_2364.html

ISCED

Što je ISCED-F 2013.?

  • Međunarodnu standardnu klasifikaciju obrazovanja (ISCED) razvio je UNESCO kako bi se olakšala usporedba statističkih podataka i pokazatelja o obrazovanju u različitim zemljama na temelju ujednačenih i međunarodno dogovorenih pojmova.

Kome je namijenjen?

  • Detaljna područja prikazana u tražilici ISCED uglavnom su namijenjena uporabi u visokoškolskom obrazovanju, a u slučaju programa i kvalifikacija strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na razini srednjoškolskog obrazovanja ili obrazovanja nakon srednje škole.

Čemu služi?

  • ISCED-om se omogućuje prikupljanje, sastavljanje i prikazivanje statističkih podataka o obrazovanju na jedinstven način.

Kojim se popisima koristi tražilica ISCED-F?

  • Europska komisija razradila je preliminarni popis detaljnih područja za ISCED 2013. u kojem su navedene podudarnosti s prijašnjom klasifikacijom Područja obrazovanja i osposobljavanja iz 1999. (riječ je o klasifikaciji FOET 1999. koja se temelji na klasifikaciji ISCED 1997.). To je zatim nadopunjeno popisom prijašnjih šifri Erasmus.
  • UNESCO će ažurirati priručnik FOET 1999. kako bi isti bio u skladu s Međunarodnom standardnom klasifikacijom obrazovanja: Područja obrazovanja i osposobljavanja 2013. (ISCED-F 2013.) do kraja 2014. U slučaju bilo kakvih promjena klasifikacije, tražilica će biti sukladno ažurirana.

IZVOR: http://ec.europa.eu/education/resources/international-standard-classification-education-fields_hr

CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE DJETINJSTVA

Predstojnica Centra za istraživanje djetinjstva: izv. prof. dr. sc. Lidija Vujičić

Svrha osnivanja i djelovanja Centra za istraživanje djetinjstva je:

  1. Osnaživanje interdisciplinarnih istraživanja u području djetinjstva (posebno do desete godine života djeteta) u cilju promicanja prakse ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i primarnog obrazovanja u uvjetima suvremenog institucijskog djetinjstva. Usmjereni smo na propitivanje postojećih i razvoju novih znanja utemeljenih na istraživačkim pristupima primjerenim ovim odgojno-obrazovnim kontekstima.
  2. Stvaranje mjesta podrške za daljnji razvoj profesionalnog identiteta stručnjaka i znanstvenika u području ranog i predškolskog odgoja i primarnog obrazovanja. Uloga trajnog stručnog usavršavanja i cjeloživotnog učenja ključna je pretpostavka za razvoj i konsolidaciju profesionalnog identiteta. U tom cilju Centar funkcionira kao svojevrsni poligon za razvoj „zajednice teorijskog i praktičnog rada“ i omogućuje trajni pristup praktičara akademskoj zajednici rganizacijom istraživačkih seminara i periodičnim „večerima partnerstva“ s gostujućim predavačima, polugodišnjim konferencijama posvećenima unapređivanju rada u cjelini.

POUČAVANJE I PRIJENOS ZNANJA POGREŠNI POJMOVI!

"Stvaranje poticajnog okruženja kako bismo stimulirali djecu na učenje!"

POUČAVATELJI - dobri ili loši, stvorili ili nisu stvorili uvjete u kojima možemo učiti

Očekuje se da tvorci politika dokumente i odluke donose na temelju istraživanja (evidence i research based)

Fleksibilnost (načelo) - potrebno ga operacionalizirati, interpretirati u konkretnim situacijama

16.5.2017.-ZADAĆA

Polazišta Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje

  • postojeći dokumenti (Programsko usmjerenje, Konvencija o pravima djeteta, Nacionalni okvirni kurikulum..., priručnik za samovrednovanje, strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, smjernice za strategiju obraz., znanja i tehnologije u RH)
  • primjeri kvalitetne prakse u RH- npr. Centar za istraživanje djetinjstva (Rijeka)-potiče razmjenu primjera kvalitetne odgojno-obrazovne prakse i kurikuluma
  • znanstvene studije o dosezima svjetske i hrv. teorije i prakse na području inicijalnog obrazovanja, profesionalnog razvoja odg., institucijskog RPOO-a, kurikuluma ranog odgoja (studije objavljene u Europi i svijetu- a utemeljene na „novoj paradigmi djetinjstva“
  1. dijete treba poštovati, ozbiljno shvaćati, ono je osobnost od rođenja
  2. subjekt svog razvoja-participira, konstruira i određuje svoj vlastiti život
  3. djetinjstvo-životno razdoblje, a ne pripremna faza za budućnost
  4. djetinjstvo –proces socijalne konstrukcije (grade ga odrasli i dijete)
  5. ne postoji univerzalno- ovisi o kulturi, vremenu, prostoru

Načela Nacionalnog kurikuluma

1. Fleksibilnost odgojno-obrazovnog procesa u vrtiću

  • omogućuje prilagodljivost konkretnim mogućnostima, potrebama, interesima djece i odraslih
  • izražavanje ideja, sugestija, inicijativa djece i odraslih
  • fleksibilnost svih čimbenika odgojno-obrazovnog procesa
  • zadovoljavanje potreba pojedinca, poštivanje svačijih prava
  • nije primjereno postavljanje STRIKTNIH SHEMA (vremenskih ,prostornih, organizacijskih)- jer ograničavaju prihvaćanje individualnosti svakog djeteta
  • načelo fleksibilnosti uspješno ako se omogućuje poštovanje prava svih u ustanovi te ako se osigurava zadovoljenje specifičnih potreba, osobnih ritmova, razl. Strategija učenja djece

2. Partnerstvo vrtića s roditeljima i širom zajednicom

  • Cilj:primjereno odgovoriti na razvojne i individualne potrebe djeteta i osigurati potporu njegovom cjelovitom razvoju
  • nužna izravna, kvalitetna, otvorena, ravnopravna, dvosmjerna komunikacija roditelja i odgojitelja
  • prihvaćanje,poštovanje roditelja- koji su ravnopravni članovi vrtića
  • preduvjet: obostrana spremnost na suradnju
  • u kvalitetnom partnerskom odnosu: roditelje se stalno informira te ih se podržava u roditeljskoj ulozi
  • zajedničko donošenje odluka
  • roditeljima omogućeno provođenje vremena u odgojnim skupinama, sudjelovanje u o-o procesu
  • senzibiliziranje lokalne zajednice za potrebe ustanove
  • pretpostavka za partnerske odnose: poštovanje, prihvaćanje, aktivno slušanje, ohrabrivanje, prihvaćanje različitosti...

3. Osiguravanje kontinuiteta u odg. I obraz.

  • Pretpostavke za uspostavljanje kontinuiteta: -partnerstvo (među različitim razinama odg.-obraz. Sustava)
  • Kvalitetna suradnja svih podsustava si obiteljima i lokalnom zajednicom
  • cilj: premošćivanje barijera koje izazivaju stres i nezadovoljstvo
Temeljni cilj Nacionalnog kurikuluma: nesmetana prohodnost/kontinuitet u odgoju i obrazovanju
  • suradnjom vrtića i škole
  • cjeloživotno učenje svih stručnih profila u DV

4. Otvorenost na kontinuirano učenje i spremnost na unapređivanje prakse

  • Uz pomoć: kontinuiranog istraživanja i unapređivanja prakse
  • osposobljavanje praktičara za istraživanja, refleskivna praksa
  • profesionalno povezivanje svih sudionika odg.-obraz procesa koji uče, istražuju, mijenjaju praksu
  • razmjene znanja, iskustava
  • razvojni centri - može biti onaj vrtić koji je dosegao visoku razinu kvalitete odgojno-obrazovne prakse
  • kvaliteta podliježe vanjskom vrednovanju

Vrijednosti

ZNANJE, IDENTITET, HUMANIZAM I TOLERANCIJA, ODGOVORNOST, AUTONOMIJA, KREATIVNOST

  • predstavljaju stalni orijentir za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva
  • usmjeravaju ka osiguravanju individualne i društvene dobrobiti
  • proizlaze iz opredijeljenosti hrvatske obrazovne politike za cjeloviti osobni razvoj djeteta te za čuvanje i razvijanje nacionalne, duhovne, materijalne i prirodne baštine RH
  • trebaju unaprjeđivati intelektualni, društveni, moralni, duhovni i motorički razvoj djece

ZNANJE

  • omogućuje djetetu razumijevanje i kritičko promišljanje, snalaženje u novim situacijama i uspjeh u životu
  • dijete u vrtiću znanje stječe AKTIVNO, ima urođeni istraživački i otkrivački potencijal
  • uči u igri i drugim zanimljivim aktivnostima
  • treba sebe percipirati kao kompetentnog i uspješnog
  • kompetencija „učenja učenja“ temelj je ostvarivanja koncepta cjeloživotnog učenja

HUMANIZAM I TOLERANCIJA

  • prihvaćanje i poštovanje drugih
  • visoka razina osjetljivosti
  • važno za funkcioniranje u pluralizmu kultura
  • u vrtiću uče prepoznati i prihvatiti svoje i tuđe potrebe, poštovati različitosti i graditi odnose
  • promovira se inkluzija djece s teškoćama u razvoju u redoviti program
  • ostvarivanje jednakih prava za sve

IDENTITET

  • izgradnja osobnog, kulturnog i nacionalnog identiteta kao i identiteta „građanina svijeta“
  • razvoj samopoštovanja, stvaranje pozitivne slike o sebi, igradnja osjećaja sigurnosti u interakciji s drugima
  • odstupanje od stereotipa i predrasuda bilo koje vrste te prihvaćanje individulnih posebnosti svakog djeteta

ODGOVORNOST

  • poticati aktivno sudjelovanje u društvu i promicati odgovornost prema društvenom dobru, prirodi, sebi samima i drugima
  • razvoj sposobnosti za proaktivno i konstruktivno sudjelovanje u životu zajednice
  • učenje o pravima, obavezama, načinima djelovanja i mogućnostima doprinosa zajedničkoj dobrobiti
  • odgovorno ponašanje pretpostavlja smislen i savjestan odnos između osobne slobode i odgovornosti djeteta
  • osposobljavanje na samoprocjenu djela, misli, učenja, komunikacije

AUTONOMIJA

  • razvoj samostalnog mišljenja, odlučivanja i djelovanja
  • poticanje inicijativnosti i samoorganizacije
  • važno je podržavajuće i neugrožavajuće okruženje vrtića

KREATIVNOST

  • osnova razvoja djeteta u inicijativnu i inovativnu osobu
  • prihvaćanje prirodne kreativnosti djeteta (treba njegovati, poticati i razvijati u vrtiću)
  • vrtić osigurava raznovrsne mogućnosti izražavanja i stvaralačke prerade
  • potiče se razvoj divergentnog mišljenja

CILJEVI

  • Osiguravanje dobrobiti -> multidimenzionalni, interaktivni, dinamični i kontekstualni proces
  • usmjerenost planiranja odgojno-obrazovnog procesa na dijete
  • razumijevanje dobrobiti proizlazi iz znanja, shvaćanja i očekivanja odgojitelja

OSOBNA, EMOCIONALNA I TJELESNA DOBROBIT

  • biti zdrav, zadovoljan
  • razvoj motorike, higijenskih navika, otvorenost prema svijetu, samopoštovanje, razvoj identiteta, razvoj samostalnosti, inicijativnost i inovativnost....

OBRAZOVNA DOBROBIT

  • uspješno funkcioniranje i razvoj osobnih potencijala
  • radoznalost, metakognitivne sposobnosti, stvaranje ideja, uključenost u aktivnosti, preuzimanje odgovornosti za učenje, samoprocjena....

SOCIJALNA DOBROBIT

  • uspješno socijalno funkcioniranje i razvoj socijalnih kompetencija
  • razumijevanje i prihvaćanje drugih, poštivanje pravila, razvijanje kvalitetnih odnosa, konstruktivno rješavanje konflikata, suradnja, mogućnost prilagodbe, osjećaj prihvaćenosti i pripadanja....
Cilj Nacionalnog Kurikuluma je cjelovit razvoj, odgoj i učenje djece te razvoj njihovih kompetencija.
  • Zaštita, njega, odgoj, obrazovanje trebaju biti integrirani u cjelinu.
  • Kompetencije djece su razvojne, treba ih kontinuirano pratiti.
  • Uspješnost određuje splet više različitih kompetencija. Zato se kompetencije djece procjenjuju cjelovito.
  • Kompetencije se promatraju u kontekstu razvojnih mogućnosti svakog pojedinog djeteta, a ne njegove kronološke dobi.

Razvoj 8 temeljnih kompetencija koje je obrazovna politika RH prihvatila iz EU.

1. KOMUNIKACIJA NA MATERINSKOME JEZIKU

  • pravilno usmeno izražavanje
  • bilježenje vlastitih misli, osjećaja, doživljaja različitim mogućnostima reprezentacija
  • razumijevanje važnosti i korisnosti pisanja
  • uporaba jezika na pozitivan i društveno odgovoran način
  • poticanje na raznolike socijalne interakcije

2. KOMUNIKACIJA NA STRANIM JEZICIMA

  • poticajni jezični kontekst
  • situacijski pristup učenju
  • strani jezik treba biti utkan u svakidašnje odgojno-obrazovne aktivnosti vrtića
  • poticanje međukulturnoga razumijevanja

3. MATEMATIČKA KOMPETENCIJA I OSNOVNE KOMPETENCIJE U PRIRODOSLOVLJU

  • primjena matematičkog mišljenja u rješavanju problema
  • poticanje na postavljanje pitanja, istraživanje, otkrivanje i zaključivanje o svijetu prirode
  • očuvanje prirode

4. DIGITALNA KOMPETENCIJA

  • upoznavanje s tehnologijom i mogućnostima uporabe
  • alatka dokumentiranja, pomoć u samoevaluaciji, planiranju, realizaciji i evaluaciji odgojno-obrazovnog procesa

5. UČITI KAKO UČITI

  • osvještavanje procesa vlastitog učenja te uključivanje i organiziranje tog procesa
  • poticanje na stvaranje strategije vlastitog učenja
  • osnaživanje metakognitivnih sposobnosti

6. SOCIJALNA I GRAĐANSKA KOMPETENCIJA

  • poticanje na odgovorno ponašanje, pozitivan i tolerantan odnos prema drugima, suradnju, uzajamno pomaganje i prihvaćanje različitosti, poštovanje drugih
  • poticajno socijalno okruženje, poticanje na iznošenje i argumentiranje stajališta, uključivanje u donošenje odluka

7. INICIJATIVNOST I PODUZETNOST

  • sposobnost da vlastite ideje iznosi i ostvaruje
  • stvaralaštvo, inovativnost, spremnost na rizik, samoiniciranje, samoorganizacija, planiranje i vođenje
  • dijete kao sukonstruktor kurikuluma

8. KULTURNA SVIJEST I IZRAŽAVANJE

  • poticanje stvaralačkog izražavanja ideja, iskustva i emocija djeteta u umjetničkim područjima (glazba, ples, kazališna, književna, vizualna umjetnost)
  • razvoj svijesti o lokalnoj, nacionalnoj, europskoj kulturnoj baštini

Odnos nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje i kurikuluma vrtića

Kurikulum vrtića

Kurikulum vrtića je odgojno-obrazovna koncepcija koja se zajednički razvija, tj.sukonstruira u određenom vrtiću i koja korespondira s kvalitetom uvjeta (fizičkog i socijalnog okruženja) za življenje, učenje i odgoj djece u njemu. Kurikulum vrtića podrazumijeva ukupnost odgojno-obrazovnih interakcija u sklopu fizičkog i socijalnog okruženja vrtića, koja ukljućuje djecu i odrasle.

Kvalitetan vrtić ima integriranu i razvojnu prirodu te humanističku i sukonstruktivističku orijentaciju. Ostvarivanje kvalitetnog kurikuluma vrtića podrazumijeva stvaranje odgovarajućih organizacijskih uvjeta koji se temelje na suvremenom shvaćanju djeteta.

Suvremeno shvaćanje djeteta i organizacija odgojno-obrazovnog procesa vrtića

  • Dijete je cjelovito biće: cjelovito shvaćanje procesa njege, odgoja i učenja djece, koji su međusobno povezani i utkani u svaki segment zajedničkog življeja djeteta s drugom djecom i odraslima u vrtiću. Učenje djeteta je cjelovito, a ne rascjepkano po predmetima, tj.metodičkim područjima. Vrtić: stvara primjereno odgojno-obrazovne okruženje, svaka aktivnost treba podupirati različite aspekte cjelovitog razvoja djeteta, osigurava prilike djeci da vlastite aktivnosti razvijaju u smjeru koji je za njih svrhovit...
  • Dijete je istraživač i aktivni stvaratelj znanja: shvaćanje učenja djeteta kao razultata njegova aktivnost i angažiranog sudjelovanja u različitim aktivnostima. Dejca uče u igri te uz istraživačke i druge aktivnosti koje su za njih svrhovite. Uporište ovog shvaćanja u teoriji konstruktivizma i sociokonstruktivizma te važnosti poticanja razvoja metakognitivnih sposobnosti djece. Vrtić: stvara uvjete koji omogućuju istraživanje različitih fenomena, omogućuje djeci slobodan izbor aktivnosti u učenju, potiče na istraživanje, otkrivanje i rješavanje problem...
  • Dijete je socijalni subjekt sa specifičnim potrebama, pravima i kulturom: shvaćanje djeteta kaosocijalnog subjekta tj.aktivnog sustvaratelja vlastitog razvoja, kulture, odgoja i učenja, koji aktivnost sudjeluje u oblikovanju odgojno-obrazovnog procesa. Ravnopravna i jednako vrijedna jedinka, sa svojim jedinstvenim potrebama, mogućnostima i pravima. Vrtić: osigurava prava djeci da jednakost šansi i uživanje jednakih prava za sve, inkluzivno okruženje, prepoznaje i prihvaća subjektivitet svakog djeteta, potiče na samoprocjenu, ostvaruje fleksibilan pristup u oblikovanju odgojno-obrzaovnog procesa...
  • Dijete je krativno biće sa specifičnim stvaralačkim i izražajnim potencijalima: djeca mogu svoje ideje, načine razumijevanja i doživljaje stvaralački prerađivati i izražavati, mogućnosti različitog izražavanja, korištenje različitih izražajnih medija za lakše međusobno razumijevanje djece s drugom djecom i odgojiteljima. Vrtić:osnažuje različite izričaje djece, djecu potiče na izražavanje vlastitih ideja, poticanje djeci na promišljanje o novim perspektivama i mogućnostima izražavanja...
  • Djete je aktivni građanin zajednice: shvaćanje djeteta koji ima vlastita prava i u stanju je aktivno sudjelovati u oblikovanju života zajednice vrtića, zajedno sa svojom obitelji i širom zajednicom. Prava djeteta se ističe u Konvenciji o pravima djeteta. Vrtić: djecu potiče na sudjelovanje u donošenju odluka koje se odnose na njuhov odgoj i učenje, osposobljava za demokratski dijalog, osigurava slobodu i potiče razvoj odgovornosti svih članova, potiče na aktivno sudjelovanje u raspravama, tj. slobodno iznošenje različitih stajališta.

Kultura vrtića

  • Perspektivu implementacije NK određuje kultura svakog vrtića. Svaki vrtić treba kontinuirano raditi na upoznavanju i unapređenju vlastite kulture. Kultura odgojno-obrazovne ustanove utječe na način kako ljudi razmišljaju, osjećaju i rade, kako organiziraju, oblikuju te podržavaju procese učenja odgojitelja i djece. Kultura vrtića uključuje određene kontekstualne čimbenike (prostorno-materijaln i socijalno okruženje vrtića) te vođenje vrtića.
  • Poticajno prostorno-materijalno okruženje vrtića: esencijalni izvor učenja djece s obzirom na to da ona uče aktivno (istražujući, čineći) te surađujući s drugom djecom i odraslima. Prihvaćanje prirode učenja djeteta koja je holistička. Osiguranje bogatstva i promišljenosti izbora materijala koji djecu: potiču na otkrivanje i rješavanje problema, omogućuju postavljanje hipoteze, istraživanje, eksperimentiranje i konstruiranje znanja i razumijevanja. Raznovrsnost, raznolikost i stalna dostupnost materijala. Okruženje treba niti multisenzorično, tj. djecu poticati na istraživanje i angažiranje različitih senzoričkih modaliteta (istraživanje tekstura, mirisa, zvukova, tonova, melodija, pokreta i sl.).
  • Poticajno socijalno okruženje vrtića: temelji se na demokratičnim osnovama, što uključuje međusobno poštovanje i ostvarivanje recipročne komunikacije svih sudionika oo procea. Takav oblik vodi autonomiji i emancipaciji djece, odgojitelja i ostalih čimbenika oo procea. Suradnja odgojitelja međusobno te odgojitelja s drugim stručnim djelatnicima vrtića izravno se održava na kvalitetu komunikacije i međusobnu suradnju djece koja je potrebna za stjecanje novih socijalnih, intelektualnih i drugih iskustava, i izgrađivanje socijalne kompentencije.
  • Vođenje vrtića: distribuirano vođenje koje se temelji na uvjerenju da svi uključeni u oo proces imaju mogućnost doprinosa ostavrivanju zajednički donesene vizije ustanove, u skladu sa svojim sposobnostima, ulogom i/ili trenutnom pozicijom.

Značajke kurikuluma vrtića

  • Integrirani: podrazumijeva obuhvaćanje svih područja djetetova razvoja
  • Razvojni: proces učenja na temelju interesa djece i mogućnosti djece
  • Humanistički: razvoj autonomnosti i emancipacije djece (kritčki mišljenje, samoprocjena i sl.)
  • Konstruktivistički i sukonstruktivistički: konstruktivistički - učenje na vlastitom iskustvu/ sukonstruktivistički - učenje u grupi

Planiranje i oblikovanje kurikuluma vrtića

  • Planiranje kurikuluma se temelji na kvalitetnoj komunikaciji i profesionalnalnoj suradnji stručnjaka i odgojitelja. Uključuje zajedničko promišljanje, realizaciju i evaluaciju odgojno-obrazovnog procesa.
  • Dokumentiranje u planiranju i oblikovanju kurikuluma vrtića: podrazumijeva sustavno prikupljanje dokumentacije (etnografskih zapisa) koja omogućuje promatranje i bolje razumijevanje akcija djeteta, a time i osiguranje kvalitetnije potpore njegovu razvoju.
  • Namjena dokumentiranja: procjena postigunća i kompetencija djece, oblikovanje kurikuluma, partnerstvo s roditeljima i komunikacija sa širom socijalnom zajednicom.
  • Oblici dokumetiranja: dokumentiranje aktivnosti djece (individualni portfolio, uratci djece, samorefleksije djece, narativni oblici, opservacije postignuća djece), dokumentiranje aktivnosti odgojitelja ( individualni i grupni portfolio, samorefleksije)

KURIKULUM PREDŠKOLE

  • podrazumijeva kurikulum namjenjen odgojno-obrazovnome radu s djecom koja nisu obuhvaćena nijednim oblikom redovnoga programa vrtića, a u godini su prije polaska u školu
  • kurikulum predškole djetetu treba osigurati prilike za stjecanje iskustava kvalitetnoga institucijskoga predškolskog odgoja i obrazovanja
  • provodi se u vrtiću ili iznimno u nekoj drugoj ustanovi, pod vodstvom odgojitelja ili eventualno nekog drugog stručnjaka
  • planiranje kurikuluma predškole temelji se na jednakim polazištima, ciljevima i načelima kao i kurikulum vrtića te na promatranju i slušanju djece i dogovaranju s djecom, pri čemu su interesi djece i njihove individualne i razvojne mogućnosti najvažniji kriterij
  • odgojno-obrazovni rad s djecom u godini prije polaska u školu planira se i oblikuje cjelovito (tematski, projektno), planiraju se kontekstualni uvjeti za održavanje različitih aktivnosti i stjecanje iskustava djece
  • odgojno obrazovne aktivnosti temelje se na istraživanju, otkrivanju, promišljanju, rješavanju problema i raspravi te korištenju različitih izvora učenja
  • u planiranju i oblikovanju kurikuluma predškole naglasak je na: poticanju cjelovitog razvoja, odgoja i učenja djece, ostvarivanju individualiziranog i fleksibilnog odgojno-obrazovnog pristupa, prihvaćanju igre i razvoju navika tjelesnog vježbanja, učenju koje treba biti nestandardizirani proces, razvijanju predčitačkih i grafomotoričkih vještina...
  • najvažniji kriteriji kvalitete odgojno-obrazovnog rada s djecom u predškoli su pedagoška promišljenost odgojno-obrazovnih aktivnosti te osiguranje svrhovitosti i smislenosti aktivnosti za djecu, organizacijski i kontekstualni uvjeti i pedagoška osposobljenost odgojitelja; treba stvoriti odgovarajuće organizacijske uvjete koji se temelje na suvremenom shvaćanju djeteta

OSIGURANJE KVALITETE

  • jedno od temeljnih obilježja kvalitete je njezin stalni rast pa je obveza svih čimbenika odgojno-obrazovnog procesa stalno promišljati, diskutirati i evaluirati kvalitetu odgojno-obrazovne prakse i djelovati u smjeru njezina stalnog unapređivanja
  • kvalitetu podsustava čini ukupnost utjecaja (okruženje, ozračje, vođenje, odnosi, komunikacija, uvjerenja, vrijednosti, ponašanja) nužnih i korisnih za razvoj, odgoj i učenje djece
  • kvaliteta je rezultat promišljenog djelovanja pa je potrebno prema unaprijed utvrđenim standardima stalno analizirati postojeću praksu, uočavati i isticati dobre primjere i kritične točke te usmjeravati djelovanje pojedinca/ustanove prema unapređivanju i otklanjanju utvrđenih nedostataka
  • iznimno je značajna unutarnja procjena kvalitete ustanove (zajednički dogovoreni standardi i vlastiti/dodatni standardi)
  • vrtići podliježu i stalnom vanjskom vrednovanju čiji su kriteriji unaprijed poznati i međusobno usklađeni
  • unutarnja i vanjska procjena obuhvaćaju cjelinu i pojedine segmente
  • važan element unutarnje procjene kvalitete ustanove je osposobljenost svih čimbenika odgojno-obrazovnog procesa za stalnu i kvalitetnu samoprocjenu
  • čimbenici vrednovanja kurikuluma u vrtiću: odgojitelji i drugi stručni djelatnici, djeca i roditelji
  • čimbenici vrednovanja kurikuluma izvan vrtića: refleksni prijatelji iz drugih vrtića i akademske zajednice, čimbenici mreže profesionalne zajednice učenja i nadležne institucije

PROFESIONALNI RAZVOJ STRUČNIH DJELATNIKA VRTIĆA

  • primjereniji su oni oblici profesionalnog usavršavanja koji imaju ne samo informacijski, nego i transformacijski potencijal, tj. oni koji imaju istraživačka obilježja i omogućuju propitivanje uvjerenja, iskustava i svakidašnje prakse odgojitelja
  • treba poticati sudjelovanje u akcijskim istraživanjima te prihvaćanje novih oblika profesionalnog učenja
  • među oblicima profesionalnog usavršavanja izvan vrtića posebno mjesto zauzima stvaranje profesionalnih zajednica učenja (umrežavanje vrtića) – usmjerene su poticanju odgojitelja i svih ostalih na kontinuiranu razmjenu profesionalnih ekspertiza, uvida i znanja, kao osnove njihova zajedničkog učenja i razvoja
  • sudjelovanje u različitim programima profesionalnog usavršavanja, koji uključuju predavanja stručnjaka, radionice, prezentiranje primjera dobre prakse i sl.

IZMJENE I DOPUNE NACIONALNOG KURIKULUMA ZA RANI I PREDŠKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE

KURUKULUM PREDŠKOLE

A) Cilj i namjena kurikuluma predškole

  • Predškola je dio formalnog sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske i predstavlja početni obvezatni institucionalni oblik odgoja i obrazovanja za svu djecu u godini dana prije upisa u osnovnoškolski odgoj i obrazovanje.
  • Temeljna je zadaća kurikuluma predškole poticanje razvoja kompetencija djece stvaranjem stimulativnog socijalnog i prostorno-materijalnog okruženja te pružanja izravne i neizravne podrške cjelovitom razvoju djece: tjelesnom, jezičnom, spoznajnom, socijalnom i emocionalnom.

B) Planiranje i oblikovanje kurikuluma predškole

  • Kurikulum predškole oblikuje se cjelovito kroz međusobno povezane aktivnosti, integraciju područja učenja i cjelovitost iskustva učenja.
  • Djelovanje odgajatelja i stručnih djelatnika temelji se na profesionalnom razumijevanju razvoja djece i razvojnim poticajima prelaska u zonu sljedećega razvoja, što podrazumijeva fleksibilnost kurikuluma i njegovu usklađenost s jedinstvenim potrebama i stilovima učenja različite djece.

C) Praćenje i dokumentiranje dječjih postignuća i razvoja kompetencija djece u predškoli

  • Nakon završenog programa predškole od djeteta je moguće očekivati sljedeće: kompetencije za učenje o učenju, kompetencije za istraživanje i razumijevanje svijeta, komunikacijske kompetencije, kreativne i umjetničke kompetencije, osobne i socijalne kompetencije, kompetencije aktivnog građanina.
  • Za svako dijete oblikuje se mapa kao instrument koji daje kvalitativan uvid u dječji razvojni status i postignuća. Kontinuirano praćenje razvoja i postignuća djece obuhvaća različite oblike dokumentiranja: etnografske i anegdotske bilješke stručnog osoblja i roditelja koje omogućuju razumijevanje dječje igre, učenja i razvoja kompetencija, opservacije ponašanja i postignuća djece, transkripte razgovora, fotografije i audiovizualne zapise dječjih aktivnosti i postignuća, različite dječje radove i zapise njihova izražavanja te samorefleksije djece.
  • Kontinuirano praćenje postignuća i razvoja kompetencija djece u oblikovanju kurikuluma predškole omogućuje: prepoznavanje i razumijevanje specifičnih interesa, mogućnosti, motiviranosti i postignuća djeteta kako bi se poticao njegov daljnji razvoj i osigurali odgovarajući oblici podrške; uvid u složena iskustva učenja djeteta kao indikatora razvoja; praćenje i poticanje razvoja različitih kompetencija djeteta.

D) Kvaliteta kurikuluma predškole

Partnerstvo s obitelji u predškoli

  • Partnerstvo kao viša razina suradničkih odnosa podrazumijeva ravnopravan odnos roditelja i stručnih djelatnika u svim aspektima odgoja i obrazovanja pri čemu roditelji imaju primarni utjecaj na život djece. Partnerski odnos podrazumijeva međusobno povjerenje, prihvaćanje i skrb, doživljaj i uvažavanje kompetencija drugih i njihovih vrijednosnih orijentacija te komunikaciju kao operativnu dimenziju odnosa, a prepoznatljivo je u različitim oblicima sudjelovanja roditelja.
  • Razine partnerskog odnosa: informiranje, uključivanje u izravni odgojno-obrazovni proces, uključivanje u postupke prelaska (iz vrtića u osnovnu školu), različiti oblici potpore roditeljstvu.

Prelazak iz predškole u osnovnu školu

  • Prelazak djeteta iz predškole u osnovnu školu planira se i ostvaruje u suradnji dječjeg vrtića i škole.
  • Suradnja odgojno-obrazovnih ustanova osigurava kontinuitet odgoja i obrazovanja, olakšava prelazak djeteta u sustav osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja usklađen s utvrđenim dobrobitima i kompetencijama djeteta prema NKRPOO-u, načelima i vrijednostima Okvira nacionalnoga kurikuluma te Nacionalnim kurikulumom za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje.
  • Suradnja i partnerstvo prepoznatljivi su kroz višestruke međusobne posjete djece i odgojno-obrazovnih radnika vrtića i škole, suradnički dijalog stručno-razvojne službe vrtića i škole i roditelja te aktivnosti prelaska i povezivanja obitelji, vrtića i škole.
  • Prelazak djeteta iz predškole u osnovnu školu provodi se bez normativne procjene akademskih postignuća djece.

9.5.2017.-ZADAĆA

KURIKULUM TEMELJEN NA ISHODIMA UČENJA

MOJA DEFINICIJA KURIKULUMA: Dokument kojim se određuju načini učenja i poučavanja prema unaprijed definiranim ciljevima učenja.

RAZUMIJEVANJE KURIKULUMA

  • tijek učenja/poučavanja
  • sadržaj-znanje koje učenici trebaju usvojiti
  • planirano iskustvo učenja
  • očekivani ishodi učenja
  • sva iskustva koja učenici stječu u školi

DEFINIRANJE POJMA

  • možemo ga razumjeti kao plan za akciju ili pisani dokument koji uključuje strategije za pisanje željenih, unaprijed formuliranih ciljeva
  • odnosi se na sva iskustva učenja koja učenici stječu kroz neki obrazovni program, a kojima je svrha postizanje širih i s njima povezanih specifičnih ciljeva razvijenih na osnovi znanstvenih teorija i istraživanja, prošle i sadašnje profesionalne prakse i promjenjivih potreba društva

SKRIVENI KURIKULUM

  • kada učimo dozvoljena/nedozvoljena i poželjna/nepoželjna ponašanja kojima se adaptiramo radi "preživljavanja" i uspijevanja; prilagodba situaciji
"Razvoj kurikuluma bez teorije je tragičan, teorija kurikuluma bez razvoja kurikuluma poriče esencijalnu svrhu teorije." - Ralph Tyler

RAZVOJ ILI PLANIRANJE KURIKULUMA - Tylerova racionala

  • Koje odgojno-obrazovne svrhe program treba ostvariti/postići?=
  • Kako izabrati obrazovna iskustva koja vode ostvarivanju tih svrha?
  • Kako organizirati obrazovna iskustva da bi poučavanje bilo učinkovito?
  • Kako se može evaluirati učinkovitost obrazovnih iskustava?

KOMPONENTE KURIKULUMSKOG SUSTAVA

VRSTE ILI RAZINE KURIKULUMA (Glatthorn)

  1. PREPORUČENI KURIKULUM - izrađuju ga stručnjaci ili stručna udruženja
  2. NAPISANI ILI SLUŽBENI - u službenim dokumentima
  3. IZVEDENI/KURIKULUM KOJI SE POUČAVA - ono što nastavnici izvode/implementiraju u radu
  4. PODUPIRUĆI - resursi koji pomažu u izvođenju kurikuluma
  5. IZMJERENI/PROCIJENJENI - testirani ili evaluirani
  6. NAUČENI - što učenici nauče
  7. SKRIVENI - odnosi se na implicitnu praksu specifičnu za određenu obrazovnu sredinu

TRADICIONALNI NAČIN PLANIRANJA

  • temeljen na sadržaju
  • temeljen na strukturi znanstvene discipline
  • fokusiran na inpute od strane učitelja
  • planiranje usmjereno na poučavatelja
  • važni ulazi - predmetni sadržaj
  • planiranje na temelju vremena - predmeti su vremenski specificirani i svakom je dodijeljen broj sati tjedno/godišnje
  • učenici grupirani po razredima i savladavaju predmete zajedno
  • predmeti se dodjeljuju učiteljima koji ih poučavaju i evaluiraju
  • učenici prikupljaju dokaze o pohađanju nastave i dobivaju ocjene

PRISTUP TEMELJEN NA ISHODIMA UČENJA

  • važni su rezultati - ishodi učenja
  • planiranje na temelju željenih ishoda, predmeti su povezani s ishodima i impliciraju fleksibilno korištenje vremena i prostora
  • učenici napreduju kroz program na različite načine da bi postigli željene ishode
  • učitelji odgovorni za ishode koji su definirani kurikulumom
  • učenici demonstriraju da su ovladali ishodima

Pojam DEFINICIJA - (latinski definitio: ograničenje, određenje), u logici, izraz kojim se određuje sadržaj nekog pojma točno i jednosmisleno s pomoću najbližega višega rodnog pojma (genus proximum) i specifične razlike (differentia specifica). Pojam kojemu se sadržaj definicijom određuje nazivamo definiendum, a pojmove s pomoću kojih se određuje, definiens. Klasično shvaćanje definicije utemeljio je Aristotel, po kojem definicija iznosi bitna svojstva nekog predmeta. Pojmove koji se ne mogu definirati, jer nemaju nadređenoga pojma, zovemo kategorije. Valjana definicija mora biti: primjerena pojmu, ne smije sadržavati izraze koji kažu isto koliko i pojam, ne smije biti izrečena u negativnom pojmu, treba biti pregledna i sažeta. Logičari definiciju dijele na sljedeće vrste: realna – bit stvari; konceptualna – sadržaj pojma; nominalna – značenje riječi; verbalna – zamjena riječi poznatijom; preskriptivna – propisujuća; legislativna – zakonodavna; stipulativna – pogodbena.

IZVOR: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=14198

2.5.2017.-ZADAĆA

NACIONALNI KURIKULUM ZA RANI I PREDŠKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje polazi od sljedećih dokumenata:

  • Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi (1991.)
  • Konvencija o pravima djeteta (2001.)
  • Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011.)
  • Smjernice za strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (2012.)
  • Priručnik za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja (2012.)
  • Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.).

NAČELA - vrijednosna uporišta, osiguravaju usklađenost svih sastavnica kurikuluma i partnersko sudjelovanje u izradi i primjeni

  1. Fleksibilnost odgojno-obrazovnog procesa u vrtiću
  2. Partnerstvo vrtića s roditeljima i širom zajednicom
  3. Osiguravanje kontinuiteta u odgoju i obrazovanju
  4. Otvorenost za kontinuirano učenje i spremnost na unapređivanje prakse

VRIJEDNOSTI - temelji za unapređivanje intelektualnog, društvenog, moralnog, duhovnog i motoričkog razvoja djece

  1. znanje
  2. identitet
  3. humanizam i tolerancija
  4. odgovornost
  5. autonomija
  6. kreativnost

CILJEVI:

  • Osiguravanje dobrobiti za dijete (Osobna, emocionalna i tjelesna dobrobit, obrazovna dobrobit, socijalna dobrobit)
  • Cjelovit razvoj, odgoj i učenje djeteta te razvoj kompetencija

KLJUČNE KOMPETENCIJE

  1. komunikacija na materinskom jeziku
  2. komunikacija na stranim jezicima
  3. matematička kompetencija i osnove kompetencije u prirodoslovlju
  4. digitalna kompetencija
  5. učiti kako učiti
  6. društvene i građanske kompetencije
  7. inicijativnost i poduzetnost
  8. kulturna svijest i izražavanje

11.4.2017./18.4.2017.-ZADAĆA

(UTORAK NAKON USKRSA)

VRIJEDNOSTI, UVJERENJA I STRAHOVI RODITELJA, ZAPOSLENIKA I PREDSTAVNIKA POLITIKE U VEZI USLUGA SUSTAVA RANOG I PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA U 9 EUROPSKIH ZEMALJA (PREMA ECEC)

O PROJEKTU

  • suradnički projekt koji je financiran od EU da zahvati probleme vezane uz kvalitetu inkluzivnosti, individualne, socijalne i ekonomske prednosti RPOO-a
  • počeo je u siječnju 2014., a završio u prosincu 2016.
  • sudjelovalo je 9 zemalja: Engleska, Finska, Njemačka, Grčka, Nizozemska, Norveška, Poljska i Portugal
  • sudjelovalo je 2500 roditelja, 2172 osoblja koje rade s djecom te 277 nositelja odluka (policy makers)
  • podaci su bili prikupljani i kvalitativnom i kvantitativnom analizom

ISTRAŽIVAČKA PITANJA

1.istraživačko pitanje

  • ispituje mišljenja roditelja o pitanjima koji se obrazovni i razvojni ciljevi trebaju najviše poticati u RPOO
  • svim razvojnim ciljevima (interpersonalne vještine, interes za raznolikost, pred-akademske vještine, vještine povezane s učenjem, fizičko-motorne vještine, regulacija emocija i stavovi o osobnom učenju) s godinama se povećava važnost
  • prosječne razlike u razvojnim ciljevima između zemalja bile su manje za djecu od 3 do 6 godina, nego za djecu mlađu od 3 godine
  • u svim zemljama za oba dobna raspona, razvoj interpersonalnih, emocionalnih i osobnih vještina smatran je bitnijim od razvoja predakademskih vještina
  • otkriće da postoji veća raznolikost u značenju za mlađu djecu nego za stariju djecu sugerira nedostatak zajedničkog konceptualnog okvira koji se bavi specifičnostima razvoja i učenja u ranim godinama ovo je u skladu s drugim otkrićem iz CARE projekta koji govori da postoji manje nastavnih planova i programa za djecu mlađu od 3 godine

2. istraživačko pitanje

  • usmjereno na važnost koju roditelji pridaju različitim strukturalnim pokazateljima kvalitete: aspekti fizičkog okruženja (sigurnost, vanjski prostor), organizacijski aspekti (veličina skupine, stabilnost skupine), karakteristike osoblja (stupanj obrazovanja, stabilnost timova)
  • kod fizičkog okruženja, sigurnost je ocjenjena kao najvažniji aspekt u svim zemljama
  • kod organizacijskog aspekta, tjelesno zdravlje i sprečavanje bolesti ocjenjeni su kao najvažniji aspekt u većini zemalja
  • stabilnost timova u vrtiću te pružanje obrazovne i praktične potpore roditeljima, roditelji smatraju važnijima od stupnja obrazovanja odgajatelja i radnog iskustva

3.istraživačko pitanje

  • usmjereno na mišljenja roditelja o najvažnijim aspektima RPOO-a za trenutnu i buduću dobrobit djece
  • prikupljani kvalitativni i kvantitativni podaci
  • u objema vrstama istraživanja, zaključno, veći je naglasak na emocionalnim i osobnim vještinama, nego na predakademskim sposobnostima

4.istraživačko pitanje

  • odnosi se na aspekte RPOO-a koje roditelji smatraju najvažnijima kada odabiru određenu odredbu
  • 5-faktorski model: praktična razmatranja, dostupnost RPOO-a, karakteristike kvalitete procesa, strukturalne karakteristike kvalitete te sveobuhvatne i raznovrsne politike
  • te stavke drugačije se tumače u različitim zemljama

5. istraživačko pitanje

  • ispituje u kojoj mjeri roditelji smatraju da RPOO dopunjuje skrb u obitelji te je li podrška roditeljima koji kombiniraju posao i roditeljstvo prikladna

PRELIMINARNE PREPORUKE

  • Na temelju prvih rezultata, formulirane su 3 preliminarne preporuke:
  1. Na temelju zajedničkih razmišljanja roditelja, dobivenih istraživanjem, moguće je definirati kvalitetu i programske pokazatelje na europskoj razini. (Treba imati u vidu kulturološke razlike koje mogu ovisiti o različitim sustavima, socio-ekonomskim uvjetima, pokrivenosti pitanja...)
  2. Važno je stvoriti jače zajedničko razumijevanje ranog razvoja mlađe djece, za što nam važne inpute može dati razvojna znanost. (Sklonosti roditelja, lokalne i nacionalne tradicije mogu se razlikovati, posebice s obzirom na mjerila/kriterije i podjelu uloga između RPO i obitelji.)
  3. Roditelji pridaju veći značaj „mekim“ vještinama (spoznajnim, socijalnim, emocionalnim i osobnim vještinama), dok akademske vještine manje cijene, osobito kod mlađe djece. (Time se mišljenje roditelja podudara s najnovijim spoznajama razvojne znanosti i studija koje su ispitivale dugoročne učinke i društvene i ekonomske koristi od ECEC programa, što dovodi do važne poruke i za nacionalnu i EU obrazovnu politiku.)

KOLIKO BI PREMA RODITELJIMA O-O USTANOVE TREBALE ULAGATI U RAZVOJNE CILJEVE?

  • Prvo istraživačko pitanje-rezultati u Prilogu br. 2
  • Upitnik s pet podcjelina podijeljenih u 5 razvojnih područja: socijalni razvoj, vještina razmišljanja, ovladavanja jezikom i matematikom, područje motoričkih vještina i zdravlja, emocionalno područje i područje razvoja osobnosti
  • Procjenjivanje važnosti prema dvjema dobnim skupinama → djeca u dobi do 3 godine i djeca u dobi od 3 do 6 godina; 5 stupnjeva ocjenjivanja (od 1-nevažno do 5- uvelike važno)

Statistička analiza podataka iz 8 zemalja prema odvojenim razvojnim područjima

  • SOCIJALNI RAZVOJ: standardna devijacija ukazuje na slične stavove roditelja iz svih zemalja uključenih u istraživanje → trebalo bi biti potrebno više ulagati u poticanje razvoja interpersonalnih vještina kod djece u dobi od 3 do 6 godina, a kod djece u dobi do 3 godine postoje veće devijacije, pogotovo između Grčke i Norveške; interes za uvažavanjem različitosti → također u prosjeku važniji za poticanje kod djece u dobi od 3-6 godina
  • RAZVOJ MIŠLJENJA; JEZIČNIH I MATEMATIČKIH VJEŠTINA: roditelji uz svih zemalja očekuju veću posvećenost razvijanja početnih jezičnih i matematičkih, kao i mislenih vještina kod djece u dobi od 3-6 godina (između 1.96 i 3.18 prosijek kod odgovora za djecu mlađu od 3 godine, a prosijek za odgovore kod djece u dobi od 3-6 godina je između 3.81 i 4.65
  • vještina učenja → postojanost značajnih devijacija između značaja za mlađu djecu od 3 godine (Grčka, Italija i Portugal naspram Finske, Nizozemske i Njemačke)
  • MOTORIČKI RAZVOJ, VJEŠTINE I ZDRAVLJE: prema očekivanome, smatra se da je razvoj važniji kod djece u dobi od 3-6 godina ( prosijek između 3.10. i 3.97 za djecu u dobi do 3 godine i prosijek između 3.99 i 4.43 za djecu u dobi od 3-6 godina) → veća odstupanja kod razmatranja važnosti tog razvoja kod djece u dobi do 3 godine ( Norveška, Grčka i Poljska naspram Finske, Engleske i Italije)
  • EMOCIONALNI RAZVOJ: prema očekivanome, roditelji iz svih zemalja smatraju da je emocioalna regulacija kod posvojene djece u dobi od 3-6 godina važnija za posvećivanje nego kod djece u dobi do 3 godine (prosjek između 3.72 i 4.24 kod djece u dobi do 3 godine i između 4.38 i 4.80 kod djece u dobi od 3-6 godina) → odstupanja su slična i kod razmatranja odgovora za djecu u dobi do 3 godine, i kod djece u dobi od 3-6 godina
  • RAZVOJ OSOBNOSTI: veća važnost posvećivanja djeci u dobi od 3-6 godina (prosjek između 3.54 i 4.21 kod djece u dobi do 3 godine i između 4.36 i 4.71 kod djece u dobi od 3-6 godina) → raspon odstupanja važnosti je sličan kod obiju dobnih skupina

4.4.2017.-zadaća

KLJUČNE KOMPETENCIJE ZA CJELOŽIVOTNO UČENJE

  • cjeloživotno obrazovanje – nužnost svih građana, potreba za razvijanjem naših vještina i kompetencija tijekom cijelog života- za osobno ispunjenje. ali i za sposobnosti da budemo uspješni u mijenjanju svijeta rada
  • znanja, vještine i sposobnosti – glavni faktor u EU inovacijama, produktivnosti – brze promjene, rastuća internacionalizacija, nove tehnologije- zahtjevi za novim kompetencijama, prilagodba promjenama
  • kompetencije doprinose i motivaciji i zadovoljstvu na poslu, poboljšavaju kvalitetu rada
  • ljudima su potrebne nove kompetencije za digitalni svijet- usvajanje tehničkih vještina, nove mogućnosti, izazovi i etička pitanja vezana uz novu tehnologiju
  • rastuća briga o socijalnoj koheziji- rizik da će mnogo Europljana biti marginalizirano zbog globalizacije i digitalne revolucije
  • znanja, vještine i sposobnosti morat će se mijenjati- ljudi moraju biti informirani o društvu i biti aktivni unutar njega
  • Vijeće i Europski parlament- 2006. godine – European Framework for Key Competences for Lifelong Learning- Europski okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje- 1. put na europskoj razini definirane ključne kompetencije koje su nužne za osobno ispunjenje, socijalnu inkluziju, aktivno građanstvo i zapošljivost u obrazovnoj zajednici
  • inicijalno obrazovanje i treninzi bi trebali podržati razvoj ovih kompetencija za sve mlade ljude, kao i obrazovanje i treninzi za odrasle

POZADINA I CILJEVI

  • globalizacija – novi izazovi- potrebne nove kompetencije kako bi se adaptirali promjenama
  • obrazovanje, u svojoj ekonomskoj i društvenoj ulozi ima ključnu ulogu da osigura europskim građanima ključne kompetencije kako bi se mogli prilagoditi na promjene
  • omogućavanje jednakosti i pristup i onim grupama ljudi koje zbog nedostataka u obrazovanju uzrokovanim nekim osobnim, društvenim, kulturalnim ili ekonomskim čimbenicima trebaju posebnu podršku da ostvare svoj obrazovni potencijal- npr. ljudi s nižom razinom pismenosti, oni koji rano napuštaju škole,oni koji su nezaposleni duže vrijeme, stariji ljudi, migranti, osobe s invaliditetom

GLAVNI CILJEVI

  1. Identificirati i definirati ključne kompetencije nužne za osobno ispunjenje, aktivno građanstvo, socijalnu koheziju, zapošljivost u društvu znanja
  2. podrška državama članicama- da na kraju inicijalnog obrazovanja mladi ljudi imaju razvijene ključne kompetencije koje ih osiguravaju do odrasle dobi i koje su temelji za daljnje učenje te ih osposobljavaju da ih mogu razvijati i obnavljati tijekom života
  3. osigurati europsku razinu za obrazovnu politiku, pružatelje usluge obrazovanja, zaposlenike- zajednički prihvaćeni ciljevi
  4. osigurati okvire za daljne akcije unutar Education and Training 2010 work programme i unutar Community Education and Training Programmes

KLJUČNE KOMPETENCIJE

  • Kompetencije su kombinacije znanja, vještina i stavova.
  • ključne kompetencije nužne za osobno ispunjenje i razvoj, aktivno građanstvo, društveno uključivanje, zapošljavanje
  • 8 kompetencija:
  1. komunikacija na materinskom jeziku
  2. komunikacija na stranim jezicima
  3. matematička kompetencija i osnove znanosti i tehnologije
  4. digitalna kompetencija
  5. učiti kako učiti
  6. društvene i građanske kompetencije
  7. smisao za inicijativu i poduzetnost
  8. kulturna osviještenost i izražavanje
  • sve su jednako važne, jer svaka od njih može doprinijeti uspješnijem životu u društvu znanja, mnoge od njih se preklapaju i nadovezuju jedna na drugu
  • mnoge teme su zastupljene u svakoj kompetenciji: kritičko mišljenje, kreativnost, inicijativa, rješavanje problema, procjena rizika, donošenje odluka, konstruktivno upravljanje

1. KOMUNIKACIJA NA MATERINSKOM JEZIKU

  • sposobnost izražavanja i tumačenja misli, osjećaja, činjenica u pisanom i usmenom obliku (slušanje, govorenje, pisanje, čitanje) i lingvističko djelovanje na prikladan i kreativan način u društvenom i kulturnom kontekstu; u obrazovanju i izobrazbi, na poslu, kod kuće i u slobodno vrijeme.

Znanja

  • znanje rječnika, funkcionalne gramatike i funckija jezika
  • to uključuje svijest o raznim vrstama verbalnih interakcija, književnih i neknjiževnih tekstova, osnovne značajke različitih stilova i registara govornog jezika, svijest o promjenjivosti jezika u komunikaciji i različitim kontekstima

Vještine

  • sposobnost komuniciranja u usmenom i pisanom obliku u različitim situacijama
  • prilagodba vlastite komunikacije u određenim situacijama
  • sposobnosti razlikovanja i korištenja različitih vrsta tekstova, istraživanje, prikupljanje i obrada informacija, korištenja pomagala, formuliranje i izražavanje usmenih i pisanih argumenata na uvjerljiv način

Stavovi

  • pozitivan stav prema materinjem jeziku - uključivanje u konstruktivan i kritički dijalog
  • težnja estetskoj kvaliteti, interes za interakcije s drugima
  • svjesnost o utjecaju jezika na druge i potreba za razumijevanjem i uporabom jezika na pozitivan i društveno odgovoran način

2. KOMUNIKACIJA NA STRANIM JEZICIMA

  • u velikoj mjeri dijeli slične vještine kao i komunikacija na materinjem jeziku
  • temelji se na sposobnostima razumijevanja, izražavanja i tumačenja misli, osjećaja, činjenica u pisanom i usmenom obliku (slušanje, govorenje, pisanje, čitanje) u različitim društvenim kontekstima ( kod kuće, na poslu, u slobodno vrijeme..) u skladu s potrebama i željama pojedinca
  • zahtijeva vještine poput posredovanja i međukulturnog razumijevanja
  • vještine u 4 kategorije (slušanje, govorenje, čitanje i pisanje)

Znanja

  • poznavanje rječnika, gramatike
  • svjesnost različitih tipova verbalnih interakcija, registara govorenog i pisanog jezika
  • svijest o društvenim konvencijama i kulurnim aspektima i promjenjivosti jezika u različitim kontekstima

Vještine

  • sposobnost razumijevanja izgovorene poruke, čitanje i razumijevanje teksta
  • sposobnost pokretanja, održavanja i završavanja razgovora
  • korištenje pomagala
  • učenje jezika informalno kao dio cjeloživotnog učenja

Stavovi

  • pozitivan stav uključuje prihvaćanje kulturoloških razlika
  • zanimanje za jezik i međukulturalnu komunikaciju

3. MATEMATIČKA KOMPETENCIJA I OSNOVE ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE

Matematička kompetencija

  • sposobnost razvijanja i primjenjivanja matematičkog mišljenja za rješavanje problema u svakodnevnim situacijama
  • naglasak je na procesu i aktivnosti
  • korištenje mišljenja - logičko i prostorno razmišljanje,
  • prikazivanje (formule, Modeli, grafovi, dijagrami, konstrukcije)

Znanja

  • znanja brojki i mjera, osnovne metode računanja, matematičkog prikazivanja i razumijevanja osnovnih matematičkih pojmova, svjesnost različitih pitanja na koje matematika može dati odgovor

Vještine

  • vještine primjenjivanja matematičkih načela u rješavanju svakodnevnih problema
  • sposobnost procjenjivanja i slijeđenja tuđih argumenata
  • sposobnost matematičkog razmišljanja, rezoniranja, komuniciranja matematičkim jezikom i korištenja pomoćnih sredstava

Stavovi

  • poštivanje istine , prihvaćanje ili odbijanje nečijeg mišljenja na temelju valjanih ili nevaljanih razloga ili dokaza

Kompetencija osnova znanosti i tehnologije

  • sposobnost i spremnost uporabe znanja i metodologija koji se koriste u znanosti da bi se objasnio svijet prirode- identifikacija pitanja i donošenje zaključaka na temelju dokaza
  • razumijevanje promjena uzrokovanim ljudskom aktivnošću

Znanja

  • poznavanje osnovnih načela prirode, znanstvenih koncepata, metoda, tehnologije i tehnoloških produkata i procesa, razumijevanja utjecaja znanosti i tehnologije na svijet
  • ova znanja će osposobiti ljude za bolje razumijevanje napretka, ograničenja i rizika znanstvenih teorija, primjena i tehnologija u društvu u cjelini

Vještine

  • sposobnost korištenja i rukovanja tehnikom kao i znanstvenim podacima i saznanjima kako bi se postigao neki cilj ili donio zaključak

Stavovi

  • znatiželja i kritički stav prema uporabi informacija, etička pitanja

4. DIGITALNA KOMPETENCIJA

  • kritička i sigurna uporaba informacija za posao, u slobodno vrijeme ili u komunikaciji
  • osnovne vještine u ICT-u: korištenje računala za preuzimanja, procjenjivanja, skladištenje, proizvodnju, prezentiranje i razmjenu informacija- i za komunikaciju i sudjelovanje u suradničkim mrežema preko interneta

Znanja

  • razumijevanje i znanja uloge i mogućnosti IST-a (information society technology) u svakodnevnom životu: u osobnom i društvenom životu kao i na poslu
  • razumijevanje glavnih računalnih aplikacija: obrada teksta, proračunske tablice, baze podataka, pohrana informacija
  • razumijevanje mogućnosti i potencijalnih rizika interneta i komunikacije preko medija
  • razumijevanje potencijala ISTa može podržati kreativnost i inovativnost
  • razumijevanje pouzdanosti i valjanosti dostupnih informacija
  • svijest o potrebi poštivanja etičkih načela korištenja interneta

Vještine

  • sposobnost pretraživanja, prikupljanja i obrade informacija- upotreba s kritičkim stavom - razlikovanje stvarnog od nestvarnog
  • sposobnost korištenja sredstava za proizvodnju, prezentacije i razumijevanje kompleksnih informacija
  • mogućnost pristupa i pretraživanja interneta
  • korištenje IST-a kao potpore kritičkom mišljenju, kreativnosti i inovativnosti

Stavovi

  • kritički stav, refleksija dostupnih informacija, odgovorna uporaba interaktivnih medija
  • interes za korištenje interneta u kulturne, društvene i profesionalne svrhe

5. UČITI KAKO UČITI

  • sposobnost ustrajanja u učenju, umijeće organiziranja vlastitog učenja, individualno i u grupama
  • osviještenost procesa i potreba učenja, identifikacija mogućnosti, sposobnost prevladavanja prepreka da bi uspješno učili
  • stjecanje, procesuiranje i asimiliranje novih znanja i vještina
  • primjena novih znanja i vještina u različitim životnim kontekstima
  • motivacija i samopouzdanje su ključne u ovoj kompetenciji

Znanja

  • znanje i razumijevanje vlastitih kompetencija, znanja, vještina i kvalifikacija
  • znanje o vlastitim strategijama učenja, o jačim i slabijim snagama svojih vještina i kvalifikacija
  • biti sposoban tražiti različite mogućnosti obrazovanja i izobrazbe

Vještine

  • osnove pismenosti, računanja i informatičkih vještina potrebnih za daljnjim učenjem
  • sposobnost pristupanja, stjecanja, procesuiranja i asimiliranja novih znanja i vještina
  • sposobnost kritičkog razmišljanja o vlastitom učenju
  • ustrajnost, koncentracija na duža razdoblja
  • sposobnost posvećivanja vremena učenju
  • sposobnost samostalnog rada, ali i suradnje s drugima
  • sposobnost organiziranja vlastitog učenja, evaluiranja vlastitog rada, traženje savjeta, informacija i podrške kad je potrebno

Stavovi

  • motivacija i povjerenje u učenje da bi ga nastavili kroz cijeli život
  • stav koji potiče rješavanje problema podržava i sam proces učenja i individualne sposobnosti snalaženja s problemima i promjenama
  • želja za primjenjivanjem naučenog, i znatiželja traženja prilika za učenjem i primjenjivanje naučenog u različitim kontektima

6. DRUŠTVENE I GRAĐANSKE KOMPETENCIJE

Društvena kompetencija

  • osobna, međuljudska i međukulturna kompetencija- sva ponašanja koja individualac posjeduje da sudjeluje na konstruktivan i djelotvoran način u društvenom životu kao i u poslovnom svijetu, a posebice u sve raznolikijim društvima

Znanja

  • razumijevanje multikulturalnosti, socio ekonomskih dimenzija eurospkog društva,
  • razumijevanje kodova ponašanja u različitim društvima
  • svijest o konceptima -pojedinac, grupa, poslovne organizacije, jednakost spolova, nediskriminacija, društvo i kultura
  • znanje o očuvanju zdravlja, higijene, prehrane svoje obitelji

Vještine

  • sposobnost komuniciranja u različitim okruženjima- tolerancija, izražavanje i razumijevanje različitih stajališta, pregovaranje s mogućnošću stvaranja povjerenja, empatija
  • sposobnost nošenja sa stresom i frustracijama, izražavanje istih na prikladan način
  • razlikovanje privatnog od profesionalnog djelokruga

Stavovi

  • suradnja, asertivnost, integracija
  • zanimanje za socio-ekonomski razvoj i međukulturalnu komunikaciju
  • poštovati različitosti, prevladati predrasude, biti spreman na kompromis

Građanska kompetencija

  • oprema čovjeka da potpuno sudjeluje u građanskom životu, temeljenom na znanju i društvenim i političkim konceptima i strukturama
  • aktivno, demokratsko sudjelovanje

Znanja

  • znanje koncepata: demokracija, pravda, jednakost, građanstvo, ljudska prava
  • kako su izražena u povelji osnovnih prava EU i u međunarodnim deklaracijama, kako su primjenjena u različitim institucijama
  • znanje o suvremenim događanjima kao i povijesnim događanjima, glavni trendovi
  • svijest o ciljevima, vrijednostima i politikama društvenih i političkih pokreta potrebno razvijati
  • znanje o europskim integracijama i strukturama EU, kao i o različitostima i kulturnim identitetima u EUROPI

Vještine

  • mogućnost i angažiranost s ostalima u javnim područjim
  • solidarnost i zainteresiranost u rješavanju problema koje se odnose na lokalne i šire zajednice
  • kritički i kreativna refleksija i sudjelovanje u aktivnostima zajednice kao i susjednim zajednicama
  • donošenje odluka na svim razinama, od lokalnih, nacionalnih do europskih razina

Stavovi

  • poštivanje ljudskih prava- jednakost na svim razinama- demokracija, poštivanje i razumijevanje različitih religijskih i etničkih manjina
  • svijest o pripadnosti svojoj lokalnoj zajednici, EU, svijetu
  • želja za demokratskim donošenjem odluka na svim razinama
  • odgovornost, razumijevanje i pokazivanje poštovanja za zajedničke vrijednosti- neophodno za osiguranjem zajedništva društva
  • konstruktivno sudjelovanje - građanske aktivnosti, podrška za društvene različitosti i zajedništvo, podrška za održivim razvojem i spremnost poštovanja vrijednosti

7. SMISAO ZA INICIJATIVU I PODUZETNOST

  • sposobnost pretvaranja ideje u akcije, uključuje kreativnost, inovaciju, preuzimanje rizika, sposobnost planiranja i upravljanja projekatima kako bi ostvarili cilj
  • biti sposoban iskoristiti mogućnosti, prilike
  • svjesnost etičkih načela, unaprijediti dobro upravljanje

Znanje

  • sposobnost prepoznavanja dostupnih mogućnosti za osobne, profesionalne i poslovne aktivnosti
  • uvid u „veću sliku“- kontekst u kojem ljudi rade i žive - dublje razumijevanje rada u ekonomiji i prilike i izazovi koje se tiču zaposlenika i organizacije
  • svjesnost etičke pozicije poduzeća- onu mogu biti sila za promicanje dobra- npr. poštena trgovina ili društvene organizacije

Vještine

  • sposobnost planiranja, organiziranja, upravljanja, vođenja i delegiranja, analiziranja, evaluiranja, bilježenja, izvještavanja
  • sposobnost individualnog rada, ali i u skupini, timski rad
  • sposobnost prepoznavanja vlastitih snaga i slabosti
  • sposobnost procjenjivanja i preuzimanja rizika kad je potrebno

Stavovi

  • sklonost inicijativi, proaktivnost
  • neovisnost, inovativnost u osobnom i društvenom životu kao i na poslu
  • motiviranost, odlučnost da se zadovolje ciljevi, bilo to osobni ili u zajedništvu s drugima

8. KULTURNA SVIJEST I IZRAŽAVANJE

  • prihvaćanje važnosti kreativnog izražavanja ideja, iskustava i osjećaja u čitavom nizu medija,- uključujući glazbu, književnost, scenske umjetnosti..

Znanja

  • svijest o lokalnom, nacionalnom i europskom kulturnom naslijeđu
  • poznavanje značajnih kulturnih radova, uključujući i popularnu i suvremenu kulturu
  • važno je razumjeti kulturnu i jezičnu raznolikost u Europi i ostatku svijeta, potreba za čuvanjem kulture

Vještine

  • sposobnost uvažavanja i uživanja u umjetničkim radovima
  • samoizražavanje kroz različite vrste medija s urođenim sposobnostima pojedinca
  • sposobnost povezivanja vlastitih i tuđih kreativnih stajališta- ostvarivanje društvenih i ekonomskih mogućnosti kroz kulturne aktivnosti

Stavovi

  • razumijevanje vlastite kulture, ali otvorenost i prihvaćanje tuđih
  • kreativnost i želja za njegovanjem estetike kroz umjetničko samoizražavanje i sudjelovanje u kulturno umjetničkom životu

28.3.2017.-ZADAĆA

SELEKCIJA I ZADRŽAVANJE U PROFESIJI

1. KAKO POSTIĆI RAVNOTEŽU IZMEĐU POTREBA I PONUDE ZA ODGOJITELJIMA?

  • Potreba = ponuda  izrazito velika
  • Problem ponude je što se prilikom zapošljavanja ne dobije ugovor na neodređeno (zamijene za porodiljni, bolovanje i sl.)
  • Vijek života se produžio pa samim time i radni staž odgojitelja
  • Primjer rješenja bi bio da svaka odgojna skupina ima po jednog magistra (obavezno) i odgojitelja sa završenim preddiplomskim studijem
  • Drugi primjer rješenja je svakako manji broj djece u odgojnim skupinama
  • Zaključak: ravnoteža se u potpunosti ne može postići, ali novopečeni studenti petogodišnjeg studija s izrazito velikom motivacijom bi mogli sa svojom vlastitom ambicijom izraziti i pokazati nove spoznaje i kompetencije za koje su se osposobili tijekom studiranja

2. KAKO PRIVUĆI NAJSPOSOBNIJE POJEDINCE U INICIJALNO OBRAZOVANJE ODGOJITELJA I U PROFESIJU?

  • Prije svega obaviti dobar razgovor s budućim studentom tijekom usmenog motivacijskog ispitivanja
  • Postrožiti kriterije prilikom samog upisivanja na fakultet po kompetencijama koje su izrazito bitne da ih student posjeduje na ovom studiju
  • Napraviti nekakvu promidžbu, reklamu (primjerice: Dođi osmaš) kako bi se budući studenti odlučili za ovaj studij
  • Dati do znanja starijim i iskusnijim odgojiteljima da su prije svega oni ti koji promoviraju svoju profesiju, a zatim studenti i ostali stručni djelatnici

3. KAKO ZADRŽATI VISOKO SPOSOBNE I VISOKO UČINKOVITE POJEDINCE U PROFESIJI?

  • Bolji uvjeti rada, bolje plaće…
  • Kolegijalnost
  • Pružanje kontinuiranog usavršavanja (cjeloživotno učenje)
  • Viši status profesije
  • Organizacija rada odgojitelja prema njegovoj dobnoj starosti (starijim odgojiteljima olakšati, a ne otežati smještajući ih u jasličke skupine i slično)
  • Tijekom stručno–pedagoške prakse studente treba više podržati od strane mentora u dječjem vrtiću

4. KAKO OČUVATI RADNE UVJETE U SITUACIJI EKONOMSKE KRIZE?

  • Osigurati potrebne radne uvjete: plaće, materijale, broj djece u skupini…
  • Dobra suradnja s roditeljima i lokalnom zajednicom
  • Korištenje pedagoško–neoblikovanih materijala (PNM)
  • Međusobna podrška i interakcija odgojitelji – roditelji
  • Biti što više fleksibilan, štedljiv…
  • Provoditi akcije humanitarnog oblika
  • Sakupljati boce, čepove i slično

5. KAKO UBLAŽITI RADNE ZAHTJEVE KOJE VODE DO STRESA I SAGORIJEVANJA NA POSLU?

  • Nadograđivanjem vlastitog znanja
  • Stvoriti fleksibilne radne uvjete
  • Biti spreman na kompromise
  • Stvoriti dobar radni tim u interakciji odgojitelji – djeca – roditelji
  • Tijekom refleksija provoditi neke vrste terapijskog treninga i po potrebi uključiti i psihologa (osim evaluacije aktivnosti bilo bi dobro evaluirati i samom sebe, svoje osjećaje, misli, stavove, brige i slično)
  • Provoditi Team Building

KOMPETENCIJE I PROFILI

1. KAKO HARMONIZIRATI KLJUČNE KOMPETENCIJE ODGOJITELJA U EUROPI?

  • Napraviti Nacionalni kvalifikacijski okvir
  • Izjednačiti stupanj obrazovanja

2. KAKO POTAKNUTI RAZVOJ EUROPSKOG ODGOJITELJSKOG PROFILA?

  • Kontinuirani, obavezni profesionalni razvoj odgojitelja
  • Sudjelovanje na različitim seminarima, konferencijama u svrhu razmjene iskustva, davanje savjeta...

3. JE LI MOGUĆA HARMONIZACIJA POLITIKE OBRAZOVANJA ODGOJITELJA U EUROPI?

  • Moguća je harmonizacija, ako stručnjaci sudjeluju u njegovom kreiranju (na mjestima gdje se kreira politika obrazovanja ne sjede osobe koje nemaju pedagoškog iskustva nego odgojitelji, itd...)

4. KAKO IZBJEĆI PRETJERANU STANDARDIZACIJU – ODGOJITELJI IZMEĐU PROFESIONALNE AUTONOMIJE I POLITIČKE KONTROLE?

  • Okvir – smjernice (ali treba postojati prostor za kreiranje autonomije i individualizacije odgojitelja, koje prepoznaju potrebe djece i kreiraju aktivnosti prema njihovim interesima)
  • Fleksibilnost plana i programa
  • Osobe koje kreiraju standarde dođu neko vrijeme u vrtićku skupinu kako bi vidjeli kako funkcionira praksa

INICIJALNO OBRAZOVANJE ODGOJITELJA

1. KAKO POSTIĆI KONSTRUKTIVNO PORAVNANJE MEĐU KOMPONENTAMA I RAZINAMA KURIKULA?

  • „U nekim zemljama koje nemaju iskustvo kurikula utemeljenog na kompetencijama (primjerice zemljama istočne i jugoistočne Europe) izazov se sastoji u tome kako upotrijebiti koncepciju ishoda učenja u definiranju ciljeva poučavanja i kako implementirati model konstruktivnog poravnanja (Biggs, 1999) da bi se smisleno povezale sastavnice kurikula.“ (str.246)
  • ...iz čega zaključujemo kako se konstruktivno poravnanje postiže jasnim definiranjem ishoda učenja. Student nakon završetka inicijalnog obrazovanja stječe kompetencije kojima utječe na kreiranje kurikula. Student vlastitom aktivnošću kreira svoje znanje, a nastava je bitna u poticanju studenta. Odgojitelji i učitelji moraju imati kompetencije pomoću kojih ce znati odrediti ishod učenja. Kada su poznati ishodi, tada se mogu definirati aktivnosti.
  • Poravnanje kurikuluma daje odgovor na pitanje jesmo li ostvarili ishode učenja i kako?

2. KAKO OJAČATI VEZU IZMEĐU VISKOŠKOLSKIH INSTITUCIJA I VRTIĆA (PRAKSE)?

  • Uvođenje praktičnog dijela u fakultetskom obrazovanju, npr. tjedan dana prakse, tjedan dana predavanja
  • Veća povezanost profesora na fakultetu i mentora odgajatelja na određenim nastavnim kolegijima
  • Nužno je izraditi kurikulum za školsku praksu - suradnja fakulteta i vrtića

3. KAKO OBRAZOVATI "EDUKATORE EDUKATORA"?

  • Obrazovanje edukatora u principu ovisi o njima samima, njihovo znanje je u onoj mjeri u kojoj oni sami istražuju i uče
  • Postoje stručni skupovi, ali i oni ovise o intrizičnoj motivaciji edukatora
  • Trebalo bi stvoriti novi sustav pravila koji obvezuje edukatore da se razvijaju u skladu s trendovima (primjerice kako poučavati na metodički suvremen način, nove tehnike poučavanja, mjenjanje sebe i svoje odgojno-obrazovne prakse u skladu s vremenom i potrebama učenika (edukatora)), putem obaveznih skupova, radionica, raznih edukacija.

UVOĐENJE U ZANIMANJE I TRAJNI PROFESIONALNI RAZVOJ

1. KAKO OSIGURATI KONTINUUM U PROFESIONALNOM RAZVOJU: INICIJALNO OBRAZOVANJE – INDUKCIJA – USAVRŠAVANJE?

  • Profesionalni razvoj odgojitelja treba biti određen kontinuiranim i sustavnim aktivnostima
  • Inicijalno obrazovanje - prijemni ispiti koji će biti primjereni sadržajima i kolegijima koje će studenti slušati – bolja selekcija
  • Univerzitacija diplomskog sveučilišnog studija – završeni 5-godišnji diplomski studij RiPOO
  • Provjera kvalitete (vrednovanje) na svakoj godini
  • Primjena stečenog znanja – profesori tijekom inicijalnog obrazovanja kod studenata trebaju razvijati one kompetencije koje će im kasnije, kad uđu u odgojno–obrazovnu praksu, osigurati bolje snalaženje u određenim situacijama
  • Osiguravanje uvjeta za sudjelovanje u što većem broju istraživačkih aktivnosti u kojima studenti mogu aktivno sudjelovati u promišljanju o-o prakse i na taj način početi izgrađivati vlastiti profesionalni razvoj – nastavak na indukciju i daljnje usavršavanje
  • Indukcija: rješavanje problema nedosljednosti u provođenju pripravništva - odgojitelji često nemaju mogućnosti kvalitetno surađivati sa svojim mentorima jer su zbog nedostatka osoblja prisiljeni odrađivati zamjene i samostalno voditi grupe
  • Osiguravanje mogućnosti sudjelovanja pripravnika u refleksijama sa ostalim odgajateljima
  • Razvijanje praktičnih vještina – bolja suradnja između fakulteta i vrtića u pogledu stručne prakse i pripravništva

2. KAKO OSNAŽITI RAZVOJ ODGOJITELJA TEMELJEN NA PLANOVIMA PROFESIONALNOG RAZVOJA/ RAZVOJNIM PLANOVIMA?

  • Uključivanje odgojitelja u razne seminare, edukacije, znanstveno–istraživačke projekte
  • Osiguravanje više prilika za sudjelovanje u različitim refleksijama s kolegama i samorefleksijama
  • Poticanje razvoja vještina upravljanja vlastitom karijerom (načini prikupljanja i korištenja informacija o sebi, obrazovanju, donošenje i provođenje odluka, realiziranje promjena u karijeri - prijelaz sa fakulteta na tržište rada, s posla na posao, napredovanje i sl.)

3. KAKO DEFINIRATI ULOGU PROFESIONALNOG RAZVOJA PRI LICENCIRANJU I NAPREDOVANJU?

  • Profesionalni razvoj ima najvažniju ulogu jer uključivanjem odgojitelja u znanstvena istraživanja, suradnjom sa fakultetima i drugim institucijama, pohađanjem seminara i predavanja, obogaćuje se znanje koje odgojiteljima pomaže i koje im je potrebno pri ulasku u zanimanje i napredovanje u karijeri
  • Važno je omogućiti odgojiteljima razne prilike poboljšanja i istraživanja vlastitog rada i pokazati im koje im se sve mogućnosti pružaju

4. KAKO AKREDITIRATI DAVATELJE USLUGA I PROGRAME STRUČNOG USAVRŠAVANJA?

  • Predavači trebaju biti pojedinci koji imaju određen program predavanja i ciljeve od kojih će polaznici profitirati
  • Uspostavljanje standarda kvalitete davatelja usluga – prije toga je potrebno definirati kriterije za uvođenje sustava kvalitete
  • Izrada dokumenta kojim bi se definirao tijek aktivnosti, odgovornosti, metode, tehnike i alati
  • Kontinuirano vrednovanje rada davatelja usluga
  • Jasna podjela odgovornosti i uloga institucija koje pružaju usluge

21.3.2017.-ZADAĆA

OECD: Encouraging Quality in Early Childhood Education and Care (ECEC). Research brief: Parental and community engagement matters

1. KRATKO ISTRAŽIVANJE: PITANJA RODITELJSKE UKLJUČENOSTI I UKLJUČENOSTI ZAJEDNICE

  • Što je roditeljska uključenost te uključenost zajednice? Roditeljska uključenost odnosi se na formalne i neformalne veze koje roditelji imaju sa ustanovama Ranog odgoja i obrazovanja. Uključenost može činiti mnoštvo oblika i značenja, ovisno o jačini razvoja djeteta, te samoj uključenosti u razvoj djeteta. U literaturi se često te naizmjenično koriste termini „partnerstvo obitelji i škole“, „roditeljska uključenost“ i „uključenost obitelji“.
  • Uključenost zajednice odnosi se na povezanost između ustanova Ranog odgoja i obrazovanja te svemu što doprinosi ustanovama Ranog odgoja i obrazovanja (Litjens i Taguma, 2010). Zajednica se može definirati kao „ljudi iz istog susjedstva“ u užem smislu, ili „cijela zajednica, uključujući nevladine organizacije itd.„ u širem smislu.
  • Najčešće korištene roditeljske strategije, kao i strategije u zajednici (Oakes i Lipton, 2007; Epstein, 1995) mogu se sažeti u šest kategorija konstruktivne uključenosti.

2.TIPOVI RODITELJSKE UKLJUČENOSTI I UKLJUČENOSTI ZAJEDNICE

  • Usmjerenost na dijete
  • 1. Komunikacija – učinkoviti oblici komunikacije između ustanove RPOO i obiteljskog doma
  • 2. Odgoj – stvaranje okoline za učenje
  • 3. Stimulativan razvoj kod kuće – pružanje informacija i ideja roditeljima
  • Usmjerenost na ustanovu
  • 1. Volontiranje – pomoć i podrška roditelja i zajednice (događanja, donacije, izleti, asistiranje)
  • 2. Donošenje odluka – roditeljska vijeća, organizacije roditelji-zaposlenici
  • 3. Suradnja sa zajednicom – sredstva i usluge za osnaživanje programa i dječjeg razvoja

3. ŠTO JE U PITANJU?

  • OBITELJ – prvo i najvažnije okruženje u kojem dijete odrasta
  • PRVIH 5 GODINA DJETETOVA ŽIVOTA - važnost roditeljskog ponašanja
  • IZAZOV ZA RPOO – uključiti roditelje što više u rad vrtića
  • SURADNJA SA ZAJEDNICOM – prostor za partnerstvo i sudjelovanje roditelja
  • ČIMBENICI KOJI OTEŽAVAJU UKLJUČIVANJE RODITELJA, OBITELJI I ŠIRE ZAJEDNICE – kultura, stavovi i jezične barijere

4. VAŽNOST RODITELJSKE UKLJUČENOSTI

  • Uključenost roditelja u obrazovanje djece = osnovno pravo i obaveza = bitna i potrebna komponenta sustava RPOO-a
  • Uloga RPOO-a: prepoznati i promovirati prava roditelja koja uključuju informiranost, njihovu slobodu da izlože svoje stavove i razmišljanja te da aktivno sudjeluju u važnim odlukama koje se tiču njihove djece.
  • Primjeri uspješnih programa RPOO-a koji promoviraju roditeljsku uključenost u sustav (UNICEF, 2008): Early Headstart, Perry Preschool i Chicago Parent Center
  • Značajan utjecaj na školski uspjeh i socijalni razvoj djece.
  • - uključenost roditelja u projekt kroz svih 6 godina njegova trajanja - 80% učenika završilo srednjoškolsko obrazovanje
  • - neuključenost roditelja u projekt - 38% učenika završilo srednjoškolsko obrazovanje

VIDEO: Video mi se sviđa iz razloga što ukratko prikazuje rezultate istraživanja. posebice mi je zanimljiv jer je to tema koja me zanima, odnosno obuhvaća temu koju sam uzela za diplomski rad.

14.3.2017.-ZADAĆA

RESEARCH BRIEF: MINIMUM STANDARDS MATTER

ŠTO SU MINIMALNI STANDARDI

  • Strukturalni inputi koji omogućuju adekvatan ili dovoljno dobar doprinos kvaliteti RPO

ZAŠTO SU VAŽNI

  • Oni omogućuju kvalitetu fizičkog okruženja za djecu, usavršavanje za odgojitelje, radne uvjete, a osigurani su pravilnom formulacijom standarda i sustava zakonodavne regulative
  • Osiguravaju zdravlje i sigurnost djece u vrtićkom okruženju
  • Osiguravaju uvjete učenja i njege, stupanj obrazovanja odgojitelja i rad odgojitelja prema kurikulumu

OMJER ODGOJITELJA I DJECE I VELIČINA ODGOJNE SKUPINE

  • Povećanjem standarda može se smanjiti odstupanje u znanju među djecom
  • Važnu ulogu ima omjer odgojitelja i djece -> taj odnos djeluje kao predviđajuća stavka kvalitete odgojno obrazovnog procesa
  • Manje odgojne skupine omogućuju bolji individualizirani rad i učestalije interakcije, što je posebno dobro za mlađu djecu i djecu s poteškoćama

TRAJANJE PROGRAMA

  • Usklađenost programa s intelektualnim ciljevima i budućim postignućima
  • Produljeno trajanje djeluje na vokabular, analizu riječi, matematička dostignuća i memoriju

KURIKULUM

  • Osigurava obuhvat svih bitnih stavki za razvoj djece, služi kao alat koji utvrđuje djelovanje odgojitelja, te kao vodič i potpora odgojiteljima u praksi, a ističe važnost komunikacije i suradnje odgojitelja i roditelja

FIZIČKO OKRUŽENJE

  • Prostor i raspored vrtićkog okruženja mogu uvelike utjecati na učenje, kreativnost, ponašanje i kulturološke interese djece
  • Dobro prostorno okruženje i granice su povezane s pozitivnijim razrednim interakcijama i povećavaju vrijeme provedeno u istraživačkim aktivnostima

Teachers in Europe - Main Trends, Issues and Challenges (Učitelji u Europi – glavni trendovi, pitanja i izazovi)

AUTORICE: Vlasta Vizek Vidović and Vlatka Domović

U radu se prikazuju aktualna pitanja i trendovi u razvoju sustava obrazovanja učitelja, kao i jaz između općih obrazovnih strategija i njihova prevođenja u nacionalne prakse.

Cilj rada: istražiti pitanja i izazove unutar područja obrazovanja učitelja i njihova profesionalnog razvoja s težištem na inicijativama koje imaju za cilj povećanje kvalitete učitelja i poučavanja u europskim osnovnim i srednjim školama.

  1. Analiza pitanja selekcije budućih učitelja i zadržavanja najbolje osposobljenih pojedinaca u zanimanju
  2. Analiza pitanja održivosti kvalitetnog sustava obrazovanja učitelja
  3. Oblikovanje zajedničkih načela na kojima počivaju kompetencijski profili učitelja
  4. Potreba za poboljšanjem sustava uvođenja u posao
  5. Profesionalizacija poučavanja, uključujući i primjenu mehanizama vanjskog i unutarnjeg vrednovanja učitelja i njihova poučavanja.

LISBON STRATEGY (European comission, EC, 2000)

  • Temelji za obrazovne reforme
  • sveobuhvatne smjernice za koordinaciju ekonomskih i socijalnih politika, kao i politika zapošljavanja
  • EU - "DRUŠTVO ZNANJA": prije se na pitanje kvalitete učitelja gledalo kao na specifično nacionalnu temu, o kojoj se nije mnogo raspravljalo na europskoj razini

5 glavnih smjerova djelovanja:

  1. Podržavanje prenosivosti obrazovnih kvalifikacija uz pomoć Europskoga kvalifikacijskog okvira
  2. Uvođenje koncepta ključnih kompetencija koje treba postići na svim razinama obrazovanja
  3. Uspostavljanje sveobuhvatnog programa za obrazovnu suradnju “Lifelong learning program”
  4. Harmonizacija europskog prostora visokog obrazovanja (vidi: European
  5. Povećanje kvalitete učitelja na svim razinama obrazovanja
"KVALITETA UČITELJA ZNAČAJNO I POZITIVNO POVEZANA S UČENIČKIM POSTIGNUĆIMA."

Studije koje su pokrenule značajne promjene u percepciji uloge škola i učitelja u postizanju visoko kvalitetnih obrazovnih ishoda:

  • Teachers matter – attracting, developing and retaining effective teachers (OECD, 2005)
  • How the world’s best performing school systems come out on top - McKinseyevo izvješće (Barber i Mourshead, 2007)
  • How the world’s most improved school systems keep getting better (Mourshed, Chijiokee, Barber, 2010).

50% UČENIK - 30% UČITELJ - 5-10% DO,. VRŠNJACI, OBITELJ

"KVALITETA OBRAZOVNOG SUSTAVA NE MOŽE NADMAŠITI KVALITETU NJEGOVIH UČITELJA."

Doprinos EC obrazovnoj suradnji u području usavršavanja učitelja

  1. Prenošenje strateških preporuka zemljama (primjerice:
  2. Pokretanje stručnih radnih skupina koje proučavaju glavne trendove i prate implementaciju inicijativa obrazovnih politika
  3. Pokretanje krovnih programa kojima je cilj razvijanje novih obrazovnih praksi

PROGRAM CJELOŽIVOTNOG UČENJA

  1. Visoko obrazovanje
  2. Strukovno obrazovanje
  3. Suradnja učitelja i škola
  4. Obrazovanje odraslih

GREEN PAPER - prekretnica u stvaranju europskog prostora za obrazovanje učitelja

TUNING Educational structures in Europe (2000)

  • CILJ: ponuditi konkretan pristup implementaciji Bolonjskog procesa na razini visokoškolskih institucija i predmetnih područja
  • GLAVNI DOPRINOS: prijedlog zajedničke osnove za razvoj kurikula utemeljenog na kompetencijama u deset akademskih disciplina uključujući obrazovanje učitelja

The Association for Teacher Education in Europe (ATEE) (1975)

CILJ: povećanje kvalitete obrazovanja učitelja u Europi i pružanje podrške profesionalnom razvoju učitelja na svim razinama

Druge dvije mreže koje su usredotočene na razvoj i savjetovanje u politikama obrazovanja učitelja su: European network on teacher education policy (ENTEP) i Teacher Education Policy in Europe (TEPE).

Eurydice (1980)

  • Informacijska mreža o obrazovanju u Europi
  • DOPRINOS: Razumijevanju sinergije i varijacija u europskom obrazovnom prostoru, uključujući učiteljsko pitanje, značajno doprinosi
  • Pokriva zemlje članice EU, zemlje EFTA-e, Hrvatsku, Srbiju i Tursku.
  • Djeluje na 2 razine:
  1. Na globalnoj europskoj razini nude se komparativni podaci i sveobuhvatni prikazi
  2. Nacionalna razina sadrži podatke o obrazovanju u 38 zemalja

GLAVNA PITANJA I IZAZOVI ZA EUROPSKI PROSTOR OBRAZOVANJA UČITELJA

  • odabir i zadržavanje učitelja u zanimanju
  • učiteljske kompetencije i profili
  • inicijalno obrazovanje učitelja
  • uvođenje u zanimanje i trajni profesionalni razvoj
  • osiguravanje kvalitete učitelja.

ODABIR I ZADRŽAVANJE UČITELJA U ZANIMANJU

  • 6 milijuna aktivnih učitelja
  • nadzastupljenost žena
  • visok dio učitelja se približava dobi umirovljenika
  • visok nedostatak učitelja u svim predmetima - Njemačka, Nizozemska i Turska
  • aktualni učitelji - ključni medijatori za privlačenje budućih
  • ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA ZADOVOLJSTVO:
  • osjećaj kolegijalnosti s kolegama i vodstvom škole,
  • osjećaj autonomije,
  • prilika za preuzimanje inicijative,
  • mogućnosti za kreativnost i inovacije,
  • osjećaj međusobnog povjerenja i pravednosti,
  • niska razina konflikta između rada i privatnog života,
  • osobna podrška u poteškoćama
  • prilike za profesionalni razvoj.
  • ČINITELJI KOJI PRIDONOSE NEZADOVOLJSTVU:
  • emocionalni i vremenski pritisak,
  • nedostatak osjećaja kontrole,
  • administrativni pritisci,
  • loše ponašanje učenika,
  • nedovoljna podrška roditelja,
  • visoka razina konflikta između rada i privatnog života,
  • preveliko opterećenje poslom i nesigurnost,
  • loši uvjeti rada.

KOMPETENCIJE I PROFILI

  • VJEŠTINE POVEZANE S RAZREDNIM OKRUŽENJEM:
  • vještine potrebne za poučavanje u multikulturnom okruženju,
  • vještine potrebne za uspješnu integraciju učenika s posebnim potrebama
  • vještine potrebne za profesionalnu orijentaciju i savjetovanje učenika za njihovo buduće zanimanje.
  • KOMPETENCIJE POVEZANE S ORGANIZACIJSKOM RAZINOM ŠKOLE:
  • vještine potrebne za timski rad i suradnju s kolegama,
  • vještine potrebne za sudjelovanje u upravljanju i vođenju škole.
  • Od učitelja se također očekuje da imaju odgovarajuće socijalne vještine kako bi razvili odnose s roditeljima i partnerstvo za učenje u zajednici.
  • Važna skupina kompetencija uključuje preuzimanje obveze trajnog profesionalnog razvoja, vještinu refleksije o svojoj praksi, kao i kompetencije koje su potrebne za aktivno uključenje u kreiranje obrazovne politike i implementaciju novih praksa.

ZAJEDNIČKA EUROPSKA NAČELA UČITELJSKIH KOMPETENCIJA I KVALIFIKACIJA

  • Taj dokument opisuje učitelje kao dobro kvalificirano zanimanje, kao zanimanje smješteno u kontekst cjeloživotnog učenja i kao mobilno zanimanje utemeljeno na partnerstvu.
  • Kompetencije učitelja definiraju se u tri široke kategorije:
  1. kompetencije za rad s ljudima;
  2. kompetencije za rad s informacijama, tehnologijom i znanjem,
  3. kompetencije za rad u zajednici, i za zajednicu koja uglavnom obuhvaća spomenute skupine specifičnih vještina.

INICIJALNO OBRAZOVANJE UČITELJA

  • U cijeloj se Europi uvelike dogodila “univerzitacija” inicijalnog obrazovanja učitelja.
  • MA kvalifikacije postale su pretežno preduvjetom za ulaz u učiteljsko zanimanje u osnovnoj i srednjoj školi i tako otvorile put trećem ciklusu – doktorskim studijima za učitelje.
  • Proces univerzitacije također je pridonio istraživačkoj orijentaciji studijskih programa promoviranjem koncepata istraživanja o obrazovanju učitelja.
  • Taj trend pomaže učiteljima da se razvijaju kao refleksivni praktičari koji se u planiranju poboljšanja u svojoj praksi koriste pristupom utemeljenim na dokazima i proširuje potencijalni rasadnik istraživača u obrazovanju.

UVOĐENJE U ZANIMANJE I PROFESIONALNI RAZVOJ

  • Profesionalna obveza u 24 zemlje u Europi
  • Poticanje prakse individualnog profesionalnog razvoja smatra se snažnim oruđem za uspostavu doživljaja vlasništva učitelja nad profesionalnim rastom.
  • Kako bi se maksimalno povećao učinak obrazovanja učitelja na kvalitetu njihove osposobljenosti, primjenjuje se koncept “koherentnog kontinuuma profesionalnog razvoja učitelja” koji naglašava pretpostavku da bi “organizacija inicijalnog obrazovanja, podrške na početku karijere i daljeg profesionalnog razvoja učitelja trebala biti koordinirana, koherentna i popraćena odgovarajućim resursima i provjerom kvalitete“ (Holdsworth, 2010, str. 47).
  • Studija EU o sustavima uvođenja učitelja naglasila je da uspješna profesionalna socijalizacija učitelja početnika ovisi o četiri sastavnice sustava podrške:
  1. kvaliteti mentorstva,
  2. dostupnosti obrazovnih stručnjaka,
  3. kvaliteti škole kao zajednice u kojoj se uči
  4. sposobnosti samorefleksije učitelja.
  • Posebne izazove u tom području predstavljaju odgovarajuća financijska podrška za aktivnosti uvođenja, jasne uloge svih ključnih sudionika, suradnja između školskih i izvanškolskih sudionika utemeljena na zajedničkoj viziji i povjerenju, obrazovna politika koja se zalaže za kulturu kvalitetne škole, kao i razrađeni mehanizmi praćenja i vrednovanja rezultata programa indukcije.
  • Ako se ti uvjeti zadovolje, rizici ranog napuštanja zanimanja značajno se smanjuju i pozitivni učinci pojavljuju se na četiri razine:
  1. u razvoju profesionalnih kompetencija,
  2. povećanoj intrinzičnoj motivaciji i predanosti poučavanju,
  3. pozitivnim emocionalnim reakcijama na posao i smanjenome riziku od profesionalnog sagorijevanja,
  4. većoj jasnoći profesionalnih ciljeva i osjećaju samopouzdanja u njihovu postizanju

OSIGURANJE KVALITETE I PROFESIONALIZACIJA

  • Ključni dokument koji se na strateškoj razini bavi važnošću kvalitete učitelja je izvješće Vijeća Europe iz studenog 2007., koje sadrži detaljan prikaz strateških mjera za osiguranje i povećanje kvalitete učitelja širom Europe.
  • Danas su mehanizmi i procedure osiguravanja kvalitete u europskom prostoru visokog obrazovanja prilično usuglašeni zahvaljujući široko prihvaćenim Europskim standardima i smjernicama za osigravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European standards and guidelines for quality assurance) koji su ugrađeni u nacionalne legislative i procedure.

7.3.2017.-zadaća

ODNOS IZMEĐU OBRAZOVANJA UČITELJA/ODGOJITELJA I KVALITETE RANOG I PREDŠKOLSKOG ODGOJA

Autori: Matthew Manning, Susanne Garvis, Christopher Fleming, Gabriel T.W. Wong

VIŠE OBRAZOVANJE UČITELJA/ODGOJITELJA JE POVEZANO S BOLJOM KVALITETOM RANOG I PREDŠKOLSKOG ODGOJA (RPO)

Ovaj pregled ispituje empirijske dokaze o povezanosti razine obrazovanosti učitelja i kvalitete okruženja za rano učenje. Više razine kvalifikacije učitelja/odgojitelja, značajno su pozitivno povezane s boljom kvalitetom u RPO.

UTJECAJ KVALITETE RPO NA DALJNJI USPJEH DJECE

Niža kvaliteta RPO

Može biti štetna za razvoj djece iz svih sredina. Na primjer, razlike se mogu pojaviti u kognitivnom, fizičkom ili socio-emocionalnom razvoju, što još više otežava razvoj i učenje djece. Bez pristupa visoko-kvalitetnim uslugama (zdravstvenim, obrazovnim) koje će biti podrška djeci i njihovim obiteljima u ranoj dobi, može doći do negativnih ishoda (loše obrazovanje, problemi sa zdravljem, problematično ponašanje, emocionalni ispadi).

Viša kvaliteta RPO

Podržava optimalan dječji socijalni, emocionalni i kognitivni razvoj, promiče njegu i privrženost djece, te pozitivnu interakciju odgojitelja i djece. Sva ova iskustva, movećavaju spremnost za školu i uspješnost u čitanju i matematici. Školska spremnost, mjerena procjenama kognitivnih i jezičnih izvedbi, ključ je za pozitivno, uspješno i obogaćujuće obrazovno iskustvo. Spremnost na učenje, pozitivna društvena iskustva i obrazovna postignuća, umanjuju šansu za antisocijalno ponašanje i vršenje kaznenih djela.

POVEZANOST OBRAZOVANJA UČITELJA I KVALITETE RPO

4 perspektive definiranja kvalitete:

  1. TOP-DOWN: ispituje kvalitetu odabranih karakteristika programa i okruženja, snimanih ili promatranih od strana ispitivača
  2. BOTTOM-UP: ispituje iskustvo djece, uzima u obuir koliko se djeca osjećaju uključenima i poštivanima tijekom procesa učenja; posebno se koristi za ECEC programe koji se bave uključenjem i inkluzijom djece s poteškoćama
  3. INSIDE: definira kvalitetu programa prema viđenju osoblja, a mjeri ju na tri dimenzije (kolegijalni odnosi, odgojitelj-roditelj, odgojitelj-društvena zajednica?)
  4. OUTSIDE-INSIDE: fokusira se na odnos roditelja-odgojitelja, može pokazati jesu li očekivanja ili pedagoški ciljevi roditelja u skladu s kurukulumom, pokazuje kako je učenje djece učinkovitije kada roditelji i odgojitelji surađuju.

STRUKTURNA KVALITETA

Značajke strukturne kvalitete: omjer djece i odgojitelja, veličina razreda i obrazovna postignuća odgojitelja

Djeca upisana u manje skupine su društvenija, popustljivija, suradljivija, i naprednija u akademskim postignućima, u usporedbi s djecom iz velikih skupina. Kad odgojitelji imaju više obrazovanje, djeca imaju višu razinu socijalnih kompetencija, bolje rezultate na ispitima, kao i veću razinu suraljivosti. Općenito dakle, povezanost strukturnih pokazatelja i karakteristika odgojitelja, pridonose ukupnoj kvaliteti i razvoju djece.

KVALITETA PROCESA

Smatra se predvidljivijom od strukturne.

Bolja kvaliteta procesa djeluje na probleme ponašanja, kognitvine i društvene vještine i obrazovna postignuća, pogotovo matematiku. Osim okoline u kojoj djeca rastu i uče, velik utjecaj ima i sudjelovanje roditelja u odgojno-obrazovnom procesu (djeluju na društveni, emocionalni i obrazovni razvoj djeteta).

CLASS – jedan od najčešće korištenih i pouzadnih mjernih instrumenata za procjenu kvalitete interakcijskih procesa u nastavi. Fokusira se na interakcije odgojitelj-dijete kroz tri područja (emocionalna potpora, organizacija nastave, i nastavnička podrška), pri čemu odražava socijalne i nastavničke interakcije. Socijalni aspekt pokazuje koliko su odgojitelji osjetljivi i koliko reagiraju na potrebe i signale djece. Nastavnički aspekt pokazuje ponašanje odgojitelja pri promicanju dječjeg razvoja. Velika razina nastavničke i emocionalne podrške, smanjuju vjerojatnost razvoja loših ishoda učenja i smanjuje dječje konflikte s odgojiteljima i učiteljima.

Zanimljivo je da se od odgojitelja s višom razinom obrazovanja očekuje bolje uređena učionica. ne znam kakvo je stanje u svijetu, ali u Hrvatskoj odgojitelji imaju jako puno posla i izdataka kako bi to ostvarili, jer često vrtići nemaju ni osnovne potrepštine kao što su maramice i papirnati ručnici, a svi žele vidjeti predivne sobe u kojima djeca borave. Zato odajem priznanje svojim kolegama i kolegicama, ne zato što je moja struka u pitanju, nego općenito jer znam koliko se truda i muke krije iza jedne besprijekorne, multifunkcionalne sobe u dječjem vrtiću.

RAZINE OBRAZOVANJA

  • associate degree (AA)
  • Child Development Associate (CDA)
  • Credential/AA/certificate in ECEC
  • bachelor’s degree (BA)
  • BA in ECEC or primary education
  • master’s degree (MA)
  • MA in ECEC or primary education
  • PhD, and EdD (professional doctorate)

MA i PhD nekad označavaju poslijediplomsku razinu obrazovanja.

WHITEBOOK (2003) provodi sustavni pregled obrazovne razine odgojitelja i kako razina obrazovanja utječe na okruženje za RPO. Glavni rezultati upućuju na važnost obrazovanja odgojitelja za višu kvalitetu ECEC.

KELLEY I CAMILLI (2007) su proveli meta-analizu na rezultatima 32 studije, također kako bi usporedili vezu između obrazovanja odgojitelja i ECEC okruženja. Iznose 4 različita konstrukta (globalna kvaliteta učionice, interakcije odgojitelj-dijete, odgojiteljska pedagoška uvjerenja i znanja te aktivnosti skupine).

VIDEO: Building Adult Capabilities to Improve Child Outcomes: A Theory of Change

Video mi je pomalo nerazumljiv, radi osobe koja govori. Ako sam dobro shvatila, video je o važnosti "postavljanja temelja" za razvoj djece, odnosno o važnosti razvoja odgojitelja i učitelja, i svih ustanova o kojima ovisi dobar razvoj i obrazovanje djece, te njihovoj međusobnoj povezanosti. Uspješan rast, razvoj, odgoj i obrazovanje djece, ovise o roditeljima i odgojiteljima. Kako bi oni uspješno odradili svoj dio posla, i pripremili djecu za budućnost, potrebno je raditi i na njima samima. Video u par minuta ističe važnost obrazovanja odgojitelja, jer kako bi "temelji" bili dobri, potrebno je koristiti kvalitetan materijal. Kuću nećemo izgraditi na lošim temeljima, isto tako, našu djecu ne želimo pripremati i obrazovati od strane loših, nekvalificiranih odgojitelja. Nadam se da sam dobro shvatila poantu videa, ali meni se nije svidio iz razloga navedenog na početku.

STUPNJEVI ZNANJA STRANOG JEZIKA

A1 RAZINA Može razumjeti i koristiti poznate svakodnevne izraze i vrlo jednostavne fraze koje se odnose na zadovoljavanje konkretnih potreba. Može predstaviti sebe i druge te postavljati i odgovarati na pitanja o sebi i drugima, kao npr. o tome gdje živi, o osobama koje poznaje i o stvarima koje posjeduje. Može voditi jednostavan razgovor pod uvjetom da sugovornik govori polako i razgovijetno te da je spreman pomoći.

A2 RAZINA Može razumjeti izolirane rečenice i često korištene riječi iz područja od neposrednog osobnog interesa (npr. jednostavne podatke o sebi i obitelji, informacije vezane za kupovanje, neposrednu, okolinu, posao). Može komunicirati u jednostavnim i uobičajenim situacijama koje zahtijevaju jednostavnu i neposrednu razmjenu informacija o poznatim temama i aktivnostima. Može jednostavno opisati aspekte svojega obrazovanja, neposrednu okolinu te sadržaje iz područja zadovoljavanja neposrednih potreba.

B1 RAZINA Može razumjeti glavne misli jasnog, standardnog razgovora na poznate teme s kojima se redovito susreće na poslu, u školi, u slobodno vrijeme, itd. Može se snalaziti u većini situacija koje se mogu pojaviti tijekom putovanja kroz područje na kojem se taj jezik govori. Može proizvesti jednostavan vezani tekst na poznatu temu ili temu od osobnog interesa. Može opisati doživljaje i događaje, svoje snove, nade i težnje te ukratko obrazložiti i objasniti svoja stajališta i planove. Može razumjeti glavne misli složenog teksta o konkretnim i apstraktnim temama, uključujući tehničke rasprave iz svojega stručnog područja. Može komunicirati dovoljno tečno i neusiljeno, što omogućuje normalnu interakciju s izvornim govornikom bez napora s ijedne strane. Može proizvesti jasan, detaljan tekst o velikom broju tema te objasniti svoja stajališta o nekoj aktualnoj temi navodeći prednosti i nedostatke različitih opcija.

B2 RAZINA Može razumjeti složene, duže tekstove iz različitih područja i prepoznati implicitna značenja. Može se izražavati tečno i neusiljeno bez jako očitog traženja odgovarajućih izraza. Može fleksibilno i učinkovito koristiti jezik u društvenim, akademskim i poslovnim situacijama. Može proizvesti jasan, dobro strukturiran i detaljan tekst pokazujući da se uspješno služi jezičnim obrascima, konektorima i kohezivnim sredstvima.

C1/C2 RAZINA Može bez poteškoća razumjeti gotovo sve što čuje ili pročita. Može sažeti informaciju iz različitih usmenih ili pisanih izvora, suvislo i jasno prenoseći argumente i činjenice. Može se izražavati neusiljeno, vrlo tečno i precizno, te razlikovati i finije nijanse značenja čak i u složenijim situacijama.

IZVOR: https://www.halpet.hr/jezici-stupnjevi-prema-cefr-deskriptorima/

27.2.2017.-zadaća

O AGENCIJI ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donesena je odluka o proglašenju Zakona o Agenciji za odgoj i obrazovanje, od strane Hrvatskog Sabora na sjednici 13.srpnja 2006.

Prema članku 4. Agencija obavlja stručne i savjetodavne poslove u odgoju i obrazovanju, sudjeluje u praćenju, unapređivanju i razvoju odgoja i obrazovanja na području predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, obrazovanja odraslih te školovanja djece hrvatskih građana u inozemstvu i djece stranih državljana, te sudjeluje u izradi, razvoju i implementaciji nacionalnog kurikuluma.

O ostalim djelatnostima više na stranici: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2006_07_85_2020.html

RAZLIKA IZMEĐU SPOSOBNOSTI I VJEŠTINA (prema Anić i sur, 2004.)

SPOSOBNOST - biti u stanju nešto postići ili izvesti; potencijalni reaktivni sustav za obavljanje određenih djelatnosti koji urođene predispozicije razvija pod utjecajem okoline

VJEŠTINE – spretnost, stečena vježbanjem, u brzu i točnu obavljanju posla; imati prakse, poznavati, razumjeti se u što.

RAZLIKA IZMEĐU POLICY I POLITICS

POLICY (plan) – a set of ideas or a plan of what to do in particular situations that has been agreed to officially by a group of people, a business organization, a government, or a political party.

Izvor: http://dictionary.cambridge.org/dictionary/english/policy

Prijevod: skup ideja ili plan što činiti u određenim situacijama, službeno dogovoren od strane grupe ljudi, poslovne organizacije, vlade ili političke stranke.

POLITICS – the activities of the government, members of law-making organizations, or people who try to influence the way a country is governed; the job of holding a position of power in the government.

Izvor: http://dictionary.cambridge.org/dictionary/english/politics

Prijevod: aktivnosti vlade, članova zakonodavnih tijela, ili ljudi koji pokušavaju utjecati na način vođenja države; politika kao posao, radno mjesto političara.

IZAZOVI I ZAHTJEVI S KOJIMA SE SUSREĆU ODGOJITELJI DANAS

Drugačija, veća očekivanja roditelja (zahtjevniji su, dostupne su im razne informacije pa su upućeniji u razvoj djece); drugačije, suvremene odgojne metode (kroz vlastito odrastanje, a neki i kroz svoj radni staž, su proživjeli, odnosno primjenjivali drugačije, tradicionalnije metode); zahtjevnost djece (traže više pažnje, jer malo vremena provode s roditeljima, neki i po 10 sati u vrtiću, ali i više informacija, dostupnost medija i s njima različitih sadržaja, smanjuje granice njihova predznanja i povećava žnatiželju na novim područjima); velik broj djece u skupinama (uz nove metode rada, otežano posvetiti se svakom djetetu jednako); nesuglasnost dokumentacije s praksom (počevši od veličina grupa na broj odgojitelja, pa i svih ostalih standarda koji nisu usklađeni); nespremnost na inkluziju (djeca s poteškoćama, djeca nižeg socioekonomskog statusa, djeca drugih nacionalnosti, djeca nezaposlenih roditelja).

OBILJEŽJA KVALITETNE ODGOJNO-OBRAZOVNE USTANOVE

Odgoj sve djece (bez obzira na poteškoće, socioekonomski status, nacionalnost, radni status roditelja); pozitivna međuljudska klima, suradnja s roditeljima i zajednicom, materijalni i tehnički uvjeti, primjerena veličina grupa, zadovoljavajući zdravstveni uvjeti.

DANSKA

1. Minimalni kvalifikacijski zahtjevi za odgojitelje

Nema zakonskih obveza po pitanju kvalifikacijskih okvira, općine su zadužene za brigu o potrebnim kvalifikacijama osoblja, odnosno osoba koje rade s djecom; zbog financijskih sredstava, zapošljavaju i asistenta pedagoga (pomoćnici koji ne moraju imati nikakav strukovno obrazovanje vezano za djecu, a za slučaj da ga imaju, dobivaju veću plaću), pa kombiniraju stručne osobe (paedagog ili preschool teacher) i asistente; nakon završenog studija, prvostupnici mogu završiti masters' ili diploma-degree, ali nije nužno.

2. Profesionalni razvoj odgojitelja tijekom formalnog školovanja

Odgojitelji prvostupnici završavaju studij u trajanju od tri i pol godine na sveučilišnom fakultetu, nakon prve godine biraju hoće li se specijalizirati za rad u vrtiću ili školi; kroz studij, teorijska znanja uče kako primjeniti u praksi; ako imaju dvije godine radnog iskustva, u mogućnosti su skratiti studiranje na dvije i pol godine, a također imaju i opciju online studiranja, kako bi im se omogućila veća fleksibilnost.

3. Profesionalni razvoj odgojitelja nakon ulaska na tržište rada

Profesionalni razvoj nakon ulaska na tržište rada nije razvijen kao tijekom školovanja; kvalificirani pedagozi se mogu educirati na višim razinama (master's ili diploma-degree) pri čemu obrazovanje traje jednu godinu uz plaćanje, a mogu se obrazovati uz rad.

4. Uloga i odgovornosti odgojitelja

Odgovorni su za implementaciju nacionalnog kurikuluma, za rad s djecom, podučavanje, poticanje dječjeg razvoja kroz igru i praksu, osmišljanje i razvijanje okruženja i aktivnosti kreiranih na stručnim i pedagoškim znanjima, kako bi se stvorio poticajan i siguran život djeci.

ENGLESKA

1. Minimalni kvalifikacijski zahtjevi za odgojitelje

Voditelji moraju imati minimalne kvalifikacije stečene na državnom koledžu, dobre ocjene iz engleskog i matematike (u srednjoj školi), dvije godine radnog iskustva u RPO. Odgojitelji, odnosno osobe koje rade s djecom, moraju biti prijavljeni u Ofstedu ili nekoj drugoj agenciji za čuvanje djece i moraju završiti obuku, ali unatoč tome ima i mnogo neprijavljenih odgojitelja; također, moraju imati jednu zdravstvenu djelatnicu sa dozvolom iz Bolnice St. John ili Crvenog križa, te ju moraju obnavljati svake tri godine; svi moraju znati engleski jezik.

2. Profesionalni razvoj odgojitelja tijekom formalnog školovanja

-*dosta mi je kompleksna podjela koju imaju u Engleskoj, i nisam uspjela razumjeti rad u grupama prema razinama obrazovanja, i koju ulogu imaju navedeni omjeri; također, nije mi jasan princip obrazovanja odgojitelja

3. Profesionalni razvoj odgojitelja nakon ulaska na tržište rada

Cathy Nutbrown se osvrnula na profesionalni razvoj odgojitelja, i iznjela svoje prijedloge i stavove, ali u dokumentu se navodi kako postoje i mnoge strukovne udruge koje imaju funkciju obuke, imaju niske naknade i gotovo svi praktikanti pripadaju jednoj od njih, bilo kao pojedinci ili putem svojih vrtića, oni drže radionice, sastanke i sve više nude on-line tečajeve ('webinars').

4. Uloga i odgovornosti odgojitelja

Odgojitelji i drugi predškolski djelatnici moraju kroz obrazovne programe osigurati sedam područja učenja i razvoja djece: komunikacija i jezik, tjelesni razvoj, osobni, socijalni i emocionalni razvoj, izražavanje, matematika, razumijevanj svijeta i umjetničko izražavanje; u radu moraju uzeti u obzir individualne potrebe, interese i razinu razvoja djeteta, i prema tome kreirati plan za izazovno iskustvo svakog djeteta u svim područjima učenja i razvoja; u planiranju i vođenju aktivnosti, odgojitelji se moraju osvrnuti na različite načine na koje djeca uče i implementirati ih u svoju praksu.

FINSKA

1. Minimalni kvalifikacijski zahtjevi za odgojitelje

FinskI kvalifikacijski zahtjevi u ECEC razlikuju odgajatelje za dnevni boravak, predškolske (vrtić) nastavnike i učitelje; članovi osoblja za dnevni boravak (rad s djecom u dobi od prve do šeste godine) moraju imati najmanje sekundarni stupanj u skrbi i području zdravstvene zaštite; također, svaki treći odgojitelj mora biti odgojitelj prvostupnik, magistar obrazovanja ili prvostupnik primjenjenih znanosti.

2. Profesionalni razvoj odgojitelja tijekom formalnog školovanja

Preddiplomski studij u trajanju od tri godine, priprema je za magisterij, odnosno diplomski studij u trajanju od dvije godine; cilj studija je da učenici rastu u autonomne, samorefleksirajuće i etički odgovorne profesionalce s jakim istraživačkim nagonom i spremnošću za susret s izazovima stalnog mijenjanja profesije, razvijajuće potrebe za školovanjem i cjeloživotnim učenjem

3. Profesionalni razvoj odgojitelja nakon ulaska na tržište rada

ECEC djelatnici su dužni sudjelovati u stručnim usavršavanjima svake godine, u trajanju od tri do deset dana, ovisno o razini obveza pojedinog zaposlenika; država subvencionira pohađanje tih seminara, a postoje i seminari koji se posebno plaćaju; teme tih seminara često se odnose na djecu imigranata, djecu s poteškoćama, djecu socijalno ugroženih.

4. Uloga i odgovornosti odgojitelja

Prema Finskom kurikulumu nastavnici moraju biti predani, osjetljivi i sposobni reagirati na djetetove osjećaje i potrebe; odgajatelji i učitelji imaju središnju ulogu u poticanju učenja prema dječjim osobnim potrebama i interesima, kao i promatranje mogućih područja razvoja i učenja koje zahtijevaju intervencije.

NJEMAČKA

1. Minimalni kvalifikacijski zahtjevi za odgojitelje

Minimalna razina koju osoblje u ECEC mora imati je stručno osposobljavanje, i to se smatra pomoćnim osobljem, ne smije ih biti više od polovice zaposlenog osoblja, dok se za drugu polovicu zaposlenih, odgojitelje, očekuje da imaju specijalizirane kvalifikacije i znanja.

2. Profesionalni razvoj odgojitelja tijekom formalnog školovanja

U Njemačkoj postoje tri razine kvalifikacija za rad s djecom mlađom od 6 godina: prvi je Kinderpfleger, u doslovnom prijevodu dječji staratelj, koji mora imati završenu srednju školu, ali takvih škola ima samo u pojedinim dijelovima zemlje, nadalje postoji mogućnost da budu edukatori, završavanjem državnog strukovnog programa u trajanju od dvije ili tri godine, sa stručnim ispitom, dok je treća razina prvostupnik pedagogije, socijalne ili dječje.

3. Profesionalni razvoj odgojitelja nakon ulaska na tržište rada

Državne akademije provode stručna usavršavanja, potiče se cjeloživotno obrazovanje, a država je dala određene smjernice za razvoj zaposlenih, pogotovo u području predškolskog obrazovanja; pohađanje ovih usavršavanja, omogućuje povećanje plaće;

4. Uloga i odgovornosti odgojitelja

Iako svaka pokrajina ima pravo organizirati rad kako želi, o provedbi kurikularnih promjena, planiranju ECEC stručnih usavršavanja i pridržavanju kvaliteta standarda, brigu vodi država; od odgojitelja se očekuje da provode refleksivnu praksu i aktivno sudjeluju u stručnim usavršavanjima kako bi svoje znanje dijelili s drugima.

GRČKA

1. Minimalni kvalifikacijski zahtjevi za odgojitelje

Odgojitelji koji rade u centrima za malu djecu/za čuvanje djece (do 4.godine), moraju biti diplomanti programa od četiri godine u Tehničkom obrazovnom institutu (TEI), odjelu za rano obrazovanje i njegu; moguće je završiti i dvostupanjsko ili srednjoškolsko obrazovanje s kojim se stječe zvanje pomoćnika odgojitelja; odgojitelji koji rade u vrtiću (od 4.godine), moraju biti diplomirani studenti jednog od 9 sveučilišta na odjelu predškolskog odgoja i obrazovanja u ranom djetinjstvu.

2. Profesionalni razvoj odgojitelja tijekom formalnog školovanja

Prve tri i pol godine studija orjentirane su na teoretski dio i praktična pitanja kroz područja pedagogije, psihologije, sociologije, posebnih tema (poput zaštite okoliša ili zdravstvenog obrazovanja), fiziologije i pedijatrije, te umjetničkih tečajeva kao što su glazbene, dramske ili lutkarske aktivnosti, dok je zadnji semestar rezerviran za praktičan rad u samim skupinama; pomoćnici odgojitelja završavaju dvostupanjsko ili srednjoškolsko obrazovanje, a mogu se specijalizirati u programima kao što su asistent odgojitelja ranog odgoja, pomoćna medicinska sestra u jaslicama, asistent djece s posebnim potrebama; Nastavnici u drugom (vrtićkom) sustavu moraju biti diplomirani studenti jednog od devet sveučilišta u zemlji, na odjelu predškolskog odgoja i obrazovanja u ranom djetinjstvu, gdje većina programa uključuje pedagogiju, poučavanje i metodologije istraživanja, psihologiju, sociologiju, grčki jezik, glazbu, likovni, strane jezike.

3. Profesionalni razvoj odgojitelja nakon ulaska na tržište rada

Odgojitelji, takoreći ranog odgoja, imaju jako malo mogućnosti za napredovanjem, u odnosu na kolege koji rade u vrtiću. Ipak, PASYVN organizira različite radionice i seminare, a i TEI ima mogućnost organizacije istih, kako bi odgojitelji ranog odgoja mogli raditi na sebi; za razliku od njih, odgojitelji u vrtićima se smatraju visoko kvalificiranima, te se za njih Zakonom predlažu tri oblika obuke: osposobljavanje do četiri mjeseca, trening u trajanju od dvije godine nakon najmanje pet godina rada u vrtiću, i treći oblik su dva treninga po tri mjeseca za odabrane odgojitelje; ipak, zbog smanjenih sredstava, samo se prva provodi.

4. Uloga i odgovornosti odgojitelja

Odgojitelji ranog odgoja uglavnom se usredotočavaju na nastavničke metode, projekte, igru, i pedagoške pristupe (na primjer Reggio Emilia pristup), ne postoje koncepti kvalitete, strategije ili nacionalni kurikulum, pa se ECEC centri oslanjaju na pojedinačne propise o radu koji ukratko opisuju strukturne karakteristike, standarde, dnevni raspored i procedure aktivnosti; Vrtići, s druge strane, imaju nacionalni kurikulum koji je uveden 2004. godine i ažuriran u 2011., to je bio prvi put kad je obrazovna politika prepoznala odgojitelje kao profesionalce s potrebnim znanjima za primjenu novih pravila kurikuluma, stoga se u radu naglašava holistički pristup, kao i dizajniranje i implementacija aktivnosti koje se bave različitim potrebama, talentima i interesima svakog djeteta.

ITALIJA

1. Minimalni kvalifikacijski zahtjevi za odgojitelje

Stručnjaci se nazivaju educatori u jaslicama i insegnanti u vrtićima, a jedna zajednička značajka je da ne postoje asistenti, nego samo jedna vrsta osoblja, kako u Nido (jaslicama), tako i u Scuola dell'infanzia (vrtić). Najčešće se zapošljavaju prvostupnici i magistri, a sve rjeđe i osobe sa strukovnim zvanjem;

2. Profesionalni razvoj odgojitelja tijekom formalnog školovanja

Odgojitelji sa završenim petogodišnjim studijem, mogu raditi i u školi (do 11.godine); sveučilišni trogodišnji studij odgojnih znanosti je za odgojitelje koji namjeravaju raditi u vrtićima i nudi smjer koji je uglavnom usmjeren na humanističke znanosti, te uključuje aktivnosti usmjerene na povezanost teorije i prakse, i u okviru ovog kolegija, praktična nastava (praksa / tirocinio) je obavezni za sve studente, a provodi se tijekom druge i treće godine.

3. Profesionalni razvoj odgojitelja nakon ulaska na tržište rada

U Italiji se podržava kritičko mišljenje, refleksivna praksa i projektno učenje, te se zbog toga i organiziraju programi stručnog usavršavanja; za odgojitelje su takvi programi predviđeni od strane ministarstva i uključuju planiranje, grupne sastanke, sastanke s roditeljima i stručno profesionalni razvoj.

4. Uloga i odgovornosti odgojitelja

Prisustvo motiviranih, kvalificiranih odgojitelja usmjerenih na dječje potrebe glavne su komponente kvalitete, stoga se to očekuje od njih, kao i slušanje, potpora i interakcija, s kontinuiranim praćenjem vještina djece.

NORVEŠKA

1. Minimalni kvalifikacijski zahtjevi za odgojitelje

Za ravnatelje i pedagoge postoji zakonska obveza da budu obrazovani odgojitelji, dok za asistente i osoblje ne postoji nikakva zakonska obveza što se tiče razine obrazovanja.

2. Profesionalni razvoj odgojitelja tijekom formalnog školovanja

Trogodišnje obrazovanje, status prvostupnika, odgojitelji stječu na sveučilišnim fakultetima, pri čemu imaju minimalno 100 dana praktičnog rada.

3. Profesionalni razvoj odgojitelja nakon ulaska na tržište rada

Stručna usavršavanja ne postoje u Norveškoj.

4. Uloga i odgovornosti odgojitelja

Rad u norveškim vrtićima temelji se na tradiciji dijaloga, znatiželje i istraživanja, odgojitelji su obučeni da vide djecu na holistički način, brinu o interesu djece i koriste te interese za stvaranje situacija iz svakodnevnog života, razvoj dječjih osnovnih kompetencija podrazumijeva jačanje njihove socijalne kompetencije i komunikacijske vještine u širem smislu, dječje učenje odvija se kroz igru, ali i na organizirane i strukturirane situacije, učenje karakterizira širenje kulture i primjenu sadržaja kurikuluma.

POLJSKA

1. Minimalni kvalifikacijski zahtjevi za odgojitelje

Završeno srednjoškolsko obrazovanje (12 godina školovanja) ili prema radnom iskustvu s djecom (određen broj sati, nisam shvatila točno) potrebno je za rad s jasličarima (do 3.godine); za rad u vrtiću (3-6 godina) potrebno je biti prvostupnik ili magistra predškolskog odgoja.

2. Profesionalni razvoj odgojitelja tijekom formalnog školovanja

3. Profesionalni razvoj odgojitelja nakon ulaska na tržište rada

Stručno usavršavanje nije zakonska obveza, nego se organizira prema potrebama odgojitelja ili za potrebe samopromocije.

4. Uloga i odgovornosti odgojitelja

Zadaci vrtića i dječjih klubova su osigurati brigu o djetetu u uvjetima nalik onima doma, jamče odgovarajuću skrb i obrazovanje putem učenja kroz igru, pri čemu se uzimaju potrebe djece u obzir, organiziraju odgoj i obrazovanje s naglaskom na psihomotorni razvoj djeteta, suradnja s roditeljima, konzultacije i savjetodavne usluge.

PORTUGAL

1. Minimalni kvalifikacijski zahtjevi za odgojitelje

Asistenti mogu imati samo srednju školu i 180 sati završenog tečaja, i s tim mogu raditi samo u jaslicama, dok odgojitelji moraju imati magisterij predškolskog obrazovanja, obrazovanja ili društvenih znanosti, i mogu raditi i u predškoli.

2. Profesionalni razvoj odgojitelja tijekom formalnog školovanja

Odgojiteljski obrazovni programi traju četiri do četiri i pol godine, gdje je zadnjih godinu, godinu i pol jednako diplomskom studiju.

3. Profesionalni razvoj odgojitelja nakon ulaska na tržište rada

Svake četiri godine, odgojitelji moraju pohađati barem 50 sati stručnog usavršavanja.

4. Uloga i odgovornosti odgojitelja

Odgojitelji imaju veliku odgovornost, ali i potpunu autonomiju u planiranju i provedbi aktivnosti.

KAKO JE U HRVATSKOJ

Ako je potrebno, vrtići mogu zaposliti na 5 mjeseci i osobe koje nisu školovane za rad s djecom (iskustvo iz vrtića u kojem sam bila na praksi). Asistenti djece s poteškoćama, također ne moraju imati završen niti jedan od studija vezanih za rad s djecom. Odgojitelji koji rade u skupinama, imaju završeno srednjoškolsko ili dvogodišnje obrazovanje, prema starom sistemu, a po novom, odgojitelji imaju završen barem preddiplomski ili stručni studij (trogodišnji). Najnoviji sustav obrazovanja odgojitelja, koncipiran je na način da postoji preddiplomski studij u trajanju od tri godine kojim se sječe zvanje prvostupnika ranog i predškolskog odgoja, te diplomski studij kojim se sječe zvanje magistar ranog i predškolskog odgoja. U Hrvatskoj, uloga i odgovornosti odgojitelja, propisane su Nacionalnim kurikulumom. Odgojitelji provode aktivnosti koje kreću od obučavanja djece za samostalno obavljanje osnovnih životnih aktivnosti, kao što su održavanje osobne higijene, oblačenje, obuvanje, upotrebe pribora za jelo i sl. Nadalje, s ciljem razvoja tjelesnih sposobnosti i općenito zdravog odrastanja djece, odgojitelji organiziraju i provode različite tjelesne vježbe i igre. Razvoj djece u spoznajnom, kreativnom, emocionalnom, socijalnom i tjelesnom aspektu potiče se kroz različite radionice, aktivnosti upoznavanja okoliša i njegove važnosti za čovjeka, različite aktivnosti socijalnog karaktera u kojima se djeca, osim razvoja vlastitog identiteta, razvijaju i kao socijalna bića. U svim aktivnostima odgajatelj je odgovoran za sigurnost djece.

Created By
Anamarija Čamber
Appreciate

Credits:

Created with images by janeb13 - "books reading relaxation irex"

Report Abuse

If you feel that this video content violates the Adobe Terms of Use, you may report this content by filling out this quick form.

To report a Copyright Violation, please follow Section 17 in the Terms of Use.